Psi za neznalice

četvrtak, 31.03.2011.

Hrtovi

Hrtovi su svrstani kao zasebna kategorija premda zapravo spadaju u skupinu goniča. Oni su goniči koji love vidom, što znači da se u lovu oslanjaju na svoje oštre oči. Te pasmine spadaju među najstarije pasmine poznate čovjeku. Korijene vuku sa Srednjeg istoka i iz sjevernih dijelova bivšeg Sovjetskog saveza i Afrike. Općenito gledajući, te pasmine su prilično nježnog kostura i vitke. Hrtovi su predivni i elegantni psi za društvo. Nikada nisu bili jako popularni (osim u zemljama gdje se tradicionalno već desetljećima održavaju trke hrtova na kinodromima), no u posljednje vrijeme popularnost im je porasla.


(wippet)

Ne zaboravite

S obzirom na njihovu popriličnu veličinu i velike potrebe za kretanjem, zahtijevaju popriličan prostor. Budući da je većina hrtova kratkodlaka, dlaku je prilično lako njegovati. No nikako ne smijemo zaboraviti da im treba jako mnogo kretanja. Morate imati na umu da su mnogi pripadnici ove skupine nekada gonili vukove i druge velike neprijatelje. Oni jednostavno moraju protegnuti te svoje duge mišićave noge i dobro ispuhati sve frustracije kako ne bi patili od fizičkih ili psihičkih problema. Skloni su ponositom držanju (i ponašanju) i tvrdoglavosti. Nisu skloni nepotrebnom glađenju, ali su vjerni i zabavni pratioci koji uvijek pokazuju svoje ponosito držanje.
Tehničke stvari


FCI grupa X. Hrtovi
Sekcija 1:
Hrtovi duge ili kovrčave dlake: afganistanski hrt, perzijski hrt - saluki, ruski hrt - borzoj.
Sekcija 2:
Oštrodlaki hrtovi: irski vučji hrt, škotski jelenski hrt.
Sekcije 3:
Kratkodlaki hrtovi: španjolski hrt, engleski kratkodlaki hrt - grajhaund, mali engleski hrt - vipet, mali talijanski hrt, mađarski hrt, azavak, arapski hrt - slugi.


(saluki)

Pretraživač

Osim navedenih pasmina koje su priznate od FCI-a, postoji još čitav niz drugih pasmina koje podliježu standardizaciji kinoloških organizacija. Ako vas zanima pasmina koja ne potpada pod ovu standardizaciju, možete pisati kinološkim organizacijama koje u svoju standardizaciju uključuju tu pasminu. Popis kinoloških organizacija naći ćete u dodatku na kraju knjige.

srijeda, 30.03.2011.

Psi za pratnju i razonodu i patuljasti psi

U ovu kategoriju uvrštene su sve pasmine koje osim "kućni" psi često zovemo i "sportski" psi. To su uglavnom manje i patuljaste pasmine.
Pasmine iz ove kategorije imaju malo toga zajedničkog s ostalim kategorijama. U ovoj skupini možete naći pasmine poput bišona koji je uzgajan zato da bude kućna maza. Naći ćete pudla, višenamjensku pasminu koja danas uglavnom obitava kao kućni ljubimac, no mnogi ne znaju da je nekoć služio za donošenje plijena, pronalaženje gljiva i kao cirkuski pas. Tu je i francuski buldog koji već dugo ne radi svoj prvobitni posao i na njega se više uopče ne računa kao na radnog psa.
Jedno je svakako sigurno kada se radi o pasminama iz ove skupine: među njima ćete naći neke vrhunske pse za društvo.


(shih-tzu)

Prema brojnosti, možemo reći da je najpopularniji od njih svakako pudl. To je vrlo inteligentna pasmina. Ne postoji pasmina na čiji račun je smišljeno više viceva. No oni ne vole da im se smijete.
Jedan od razloga zbog kojeg se toliki odlučuju za pudla je način njege dlake. Pudl se praktički ne linja, već se redovito mora voditi na šišanje u salone za njegu pasa (mada mnogi vlasnici, na užas svojih ljubimaca, često štede pa to obavljaju sami).
U ovoj skupini možete naći pse sa svim mogućim vrstama dlake, od duge guste dlake, do kratke dlake koja se jednostavno održava.
Mada vas to može iznenaditi, pasmine iz ove skupine mogu patiti od mnogih konginetalnih problema. Neki od njih su posljedica neodgovornog uzgoja, a drugi pak nastojanja da se postigne građa tijela koja je možda zgodna nama ljudima, ali svakako ne ulazi u okvire "normalnog" psećeg tijela.
Samo za zabavu

Patuljaste pasmine su jedine koje se uvijek najnormalnije prevoze sa svojim vlasnicima u kabinama zrakoplova, jer su jedine čiji kavezić stane ispod sjedala. Neka mjesta na kojima stoji "Zabranjen pristup psima" ne predstavljaju nikakav problem kada se radi o patuljastim ljubimcima. Stanu u oveću žensku torbicu i mogu se vrlo uspješno prokrijumčariti.
Doista su posebni. Slatki su i živahni. Obično su prilično dugovječni.
Možete im dati ironična imena kao Rambo, Killer, Zvijer ili King Kong i ljudi će misliti da ste baš otkačeni. Možete ih zvati i "mamina mala pufnica" i nitko vas neće smatrati glupima. Možete im navlačiti kaputiće i pulovere te obojiti nokte u kričavo crveno. Možete se smijati njihovim bijesnim ispadima teritorijalnosti kada nekoj dobričini padne mrak na oči i odluči da više neće trpjeti uvrede od hrpe dlaka koja nije veća od njegove glave, može te ga bez imalo problema uzeti u naručje i spasiti od osvete.


(pudl)

S patuljastim pasminama doista možete uživati (mada se većina vlasnika velikih pasmina ne bi složila sa mnom). Sam Bog mi je svjedok da i oni uživaju u nama. Ne moraju ništa raditi da bi zaradili za kruh (veliki psi niti ne znaju kako bi im mogli biti zavidni). Ne moraju vući saonice, ganati divljač i donositi ubijene patke. Ne moraju skupljati ovce po pašnjacima biti ubijati štakore da bi zaradili za život kod svojih vlasnika. Mogu se po čitave dane samo izležavati i maltretirati svoje vlasnike.
Zar nisu pametni? Mnogi im se rugaju, no te male glavice su jako pametne ili lukave. Stalno im nešto pada na pamet i vrlo su zaigrani. Misle da uvijek moraju biti u centru pažnje i jako brzo uče.
Mnoge pasmine iz ove skupine imaju vrlo bujnu i finu dlaku, koju treba redovito njegovati kako se ne bi spetljala. Ni samo linjanje nije tako velik problem, jer sa tako malenim tijelima ne mogu proizvesti baš mnogo dlakavog otpada.
Oprez

Psi iz ove skupine spadaju među one koji će biti najbolji izbor na neiskusne ljubitelje pasa, no morate biti jako pažljivi jer se mogu javiti problemi kada su u pitanju djeca. Patuljaste pasmine su vrlo nježne i krhke, pa nisu pogodne za djecu koja vole grube igre. Vi najbolje poznajete svoju djecu. Ako su nježni i brižni, možete uzeti patuljastog psa, a ako tome nije tako onda radije odaberite neku veću pasminu ili čekajte da vam djeca dovoljno odrastu da budu u stanju pravilno postupati s psićem.


(kineski kukmasti pas)

To su inteligentni i srčani psi. Njihovi vlasnici trebali bi pripaziti kako ih odgajaju i ne pretjerivati s popuštanjem. Razmaženi psi mogu biti prava čudovišta koja nikome ne dopuštaju da im se nađe u blizini (osim njihovim "mamicama"). U dobrim uvjetima i uz dobar odgoj ovi psi su druželjubivi i ekstrovertni mali pratioci.
Tehničke stvari


FCI grupa IX. Psi za pratnju i razonodu
Sekcija 1:
Bišoni i pripadajuće pasmine: maltezer, havanski bišon, kovrčavi bišon, bolonjezer, tulearski pas, mali lavlji pas.
Sekcija 2:
Pudli: veliki pudl, srednji pudl, mali pudl i minijaturni pudl (toy). Dozvoljene boje su: bijela, crna, smeđa, srebrna i aprikot.
Sekcija 3:
Mali belgijski psi: belgijski grifon, briselski grifon i mali barbason.
Sekcija 4:
Golokoži psi: kineski kukmasti pas (bez dlake i s dlakom).
Sekcija 5:
Tibetanski psi: lasa apso, shih-tzu, tibetski španijel, tibetski terijer.
Sekcija 6:
Čivava (kratkodlaka i dugodlaka).
Sekcija 7:
Engleski španijeli za društvo: kavalirski španijel kralja Charlesa (crni s paležom, jednobojni crveni, bijeli s kestenjastim mrljama, trobojni), španijel kralja Charlesa (iste boje).
Sekcija 8:
Japanski španijel (čin) i pekinezer.
Sekcija 9:
Kontinentalni patuljasti španijel: papilon (uspravnih ušiju) i falen (ovješenih ušiju).
Sekcija 10:
Kromforlender.
Sekcija 11:
Mali dogoliki psi: francuski buldog, mops, bostonski terijer.

utorak, 29.03.2011.

Ptičari, retriveri, šunjkavci i psi za vodu

U ovoj skupini se nalaze neki od najboljih obiteljskih pasa, stoga se nemojte čuditi što jedna od najpopularnijih pasmina (u Americi br. 1 na top-listi popularnosti), labradorski retriver, pripada ovoj skupini. Treba spomenuti i pasmine koje svugdje u svijetu isto tako dobro kotiraju na top listi popularnosti, a to su zlatni retriver i koker španijel.
Isto kao i goniči i krvosljednici, i to su lovački psi. Za razliku od prvih, njihova povijest ne ide toliko daleko da možemo reći da postoje od samog nastanka suživota između čovjeka i psa. Oni su se razvili poslije i njihov nastanak i razvoj je usko vezan uz pronalazak uređaja koji je u mnogo čemu izmjenio svijet: puške.


(američki koker španijel)

Ta skupina - seteri, pointeri, retriveri i španijeli - nije razvijena za tjeranje i ubijanje plijena, već da lovcima naoružanim puškama pomogne pronaći plijen, istjerati divljač (obično su to ptice) iz skrovišta i na kraju ih donjeti mrtve ili ranjenje u lovčeve ruke bez nanošenja ikakve štete. S obzirom na to da je, srećom, tradicionalni zadatak mnogih pasmina (kao i kod buldoga, čiji je zadatak bio da se bori s bikovima za zadovoljstvo masa željenih krvi) već izumro, mnogi od njih i dalje obavljaju svoj zanat. Na tisuće takvih pasa ima dvojaku ulogu: oni su kućni ljubimci koji se po danu naokolo valjaju s djecom i noću spavaju s njima u krevetu; a istovremeno su i radni psi koji ujesen vikende provode veselo se probijajući kroz polusmrznute poljane s lovcem iz obitelji.
Njihov rad nije ograničen samo na lov. U toj skupini se nalaze dvije pasmine - zlatni i labradorski retriver - koje se najčešće školuju za ispomoč ljudima koji su slijepi ili vezani za invalidska kolica. Osim toga, oštar njuh mnogih pasa iz ove skupine uvelike se iskorištava za otkrivanje droga i eksploziva.


(labrador retriver)

Većinom su to veliki, ali ne preglomazni psi, jer masivne pasmine ne bi imale dostatnu agilnost i izdržljivost da bi mogle izdržati cjelodnevnu jurnjavu po poljima. U ovoj skupini ima i manjih pasmina - najčešći je koker španijel, koji se sve manje viđa u lovu ali je zato sve popularniji kao obiteljski pas.
Dlaka je prikladna zahtjevima koje nalaže njihov posao u kojem mnogo vremena provode šuljajući se kroz grmlje i trnje - kratka, srenje duga ili oštra. Iznimke su koker španijeli i u nekoj mjeri zlatni retriveri, pasmine koje u današnje vrijeme doista vrlo rijetko love i imaju više krzna nego što bi bilo prikladno za terenskog psa.
Oprez

Popularnost ponekad uništava uzgoj, a to je i slučaj s nekim pasminama iz ove skupine. Primjerice, koker španijel bi mogao biti primjer za količinu problema koju donosi popularnost. Pasmina koja bi trebala biti idealan obiteljski pas se sada treba prodavati s transparentom za upozorenje jer su loši uzgajači prouzročili mnoge zdravstvene probleme i probleme u ponašanju. Neki kokeri su toliko nestabilne naravi da im se ne može vjerovati kada se nalaze među djecom. Drugi su pak stvorili strašne i mnogobrojne konginetalne probleme. Kada se odlučite za ovu pasminu, morate jako paziti da nađete uzornog uzgajača. Isto vrijedi i za druge pasmine iz ove skupine, što je najuočljivije kod labradora i zlatnih retrivera. Dodatne informacije o tome kako pronaći psa koji odgovara onome što čini pasminu potražite u 3. poglavlju.
Tehničke stvari

U mnogim pasminama iz ove skupine se i untar iste pasmine psi mnogo razliku u tjelesnoj konstituciji i temperamentu, tako da biste čak mogli pomisliti da se radi o drugoj pasmini. Očita je razlika između izložbenih pasa i terenskih pasa. Oni izložbeni obično imaju mnogo više dlake i mnogo su mirnijeg karaktera, i kao takvi pogodni za izlaganje, a oni uzgojeni za lov, koji imaju mnogo manje dlake (iz praktičnih razloga) i takve su građe da mogu izdržati naporna terenska natjecanja. Ako nemate namjeru loviti sa svojim kućnim ljubimcem, bolje je nabaviti ga iz izložbenog uzgoja jer aktivnost i izdržljivost pasa iz radnog-lovnog uzgoja može odgovarati jedino hiperaktivnim kućanstvima.


(mađarska vižla)

Tehničke stvari


FCI grupa VII. Ptičari
Sekcija 1: Kontinentalni ptičari
Ova sekcija obuhvaća kontinentalne ptičare u tri tipa.
Tip "brako": stari danski ptičar, njemački kratkodlaki ptičar, njemački oštrodlaki ptičar, pudlpointer, igličastodlaki njemački ptičar, vajmarski ptičar (dugodlaki i kratkodlaki), burgoški jarebičar, ariješki ptičar, overnjski ptičar, burbonski ptičar, dipuiški ptičar, francuski ptičar (gaskonski tip i pirinejski tip), senžermenski ptičar, talijanski kratkodlaki ptičar, mađarska vižla (oštrodlaka i kratkodlaka), portugalski jarebičar, slovački oštrodlaki ptičar.
Tip "španijel": mali minsterlandski ptičar, veliki minsterlandski ptičar, dugodlaki njemački ptičar, plavi pikardijski epanjel, epanjel breton, francuski epanjel, pikardijski epanjel, epanjel, pontodmerski epanjel, drentski ptičar, nizozemski prepeličar.
Tip "grifon": korthalsov grifon, grifon bule, talijanski oštrodlaki ptičar, češki fusek.
Sekcija 2:
Britanski i irski ptičari: engleski pointer i seteri (engleski seter, gordon seter, irski crveni seter i irski crveno-bijeli seter).

FCI grupa VIII. Retriveri, šunjkavci i psi za vodu
Sekcija 1:
Retriveri: Nova Skotia toling retriver (pačji), retriver kovrčave dlake, ravnodlaki retriver, labrador retriver, zlatni retriver i Chesapeake Bay retriver.
Sekcija 2:
Šunjkavci: njemački prepeličar, klamber španijel, engleski koker španijel, poljski španijel, saseks španijel, engleski špringer španijel, velški špringer španijel, mali nizozemski pas za lov ptica na vodi (Kooikerhondje), američki koker španijel.
Sekcija 3:
Psi za vodu: barbet, irski španijel za vodu, frizijski španijel, portugalski pas za vodu (ravnodlaki ili uvijene dlake), američki španijel za vodu, pas za vodu iz Romanje.

ponedjeljak, 28.03.2011.

Goniči i jazavčari

Tu skupinu čine lovci njuhom (psi koji se u lovu povode za mirisnim tragom), lovci vidom (pri lovu se oslanjaju na vid) i jedna skupina pasmina, jazavčari - čiji je razvoj temeljen na potrebi da za štetočinama idu "pod zemlju" - za koju se, makar vrlo diskutabilno, može reći da spada u skupinu terijera.
Za mnoge od njih vrlo lako možete pogoditi za što su stvoreni ako samo pogledate njihove nazive: vidraš (otterhound) nastao je u Engleskoj za lov na vidre; zečevi su plijen engleskih zečara. Mali vendejski oštrodlaki baset (petit basset griffon Vendeen) stvoren je u Francuskoj za lov na zečeve, što baš ne biste mogli zaključiti iz njegova imena, ali ono znači "mali, kratkonogi, oštrodlaki pas iz Vendea" (gdje je Vende francuska pokrajina).
U ovoj se skupini nalaze neki potencijalno izvrsni kućni ljubimci, od kojih je najuočljiviji bigl, veseo i strpljiv pas za kojeg se može reći da je osobit prijatelj djece. Isto tako mogu preporučiti i engleskog baseta.
No, nemojte očekivati da će ovi lovački psi u šetnji pratiti svaki vaš korak. Oni imaju pametnija posla: pratiti svoj nos i oči i činiti ono što traži njihovo nasljeđe. Kod mnogih pasa iz ove skupine obično ima dosta problema s naredbom "dođi".
Dlaka im se uglavnom svima prilično lako održava: većina ih je kratkodlakih i oštrodlakih.
Tehničke stvari

Baš kao i kod ostalih lovačkih pasmina i psi iz ove skupine se razlikuju kad se radi o izložbenim i radnim tipovima. Energija koju posjeduju radni tipovi tih pasmina i njihova izdržljivost nikako ne odgovaraju zadatku jednog prosječnog kućnog ljubimca, pa ako ste odlučili nabaviti psa iz ove skupine, radije potražite uglednog uzgajača izložbenih linija jer ćete tako dobiti životinju s čijim temperamentom čete se lakše nositi.
O jazavčarima bismo mogli reči da imaju mnogo toga zajedničkog s terijerima. Već stotinama godina služe za lov u jamama. To su vrlo hrabri, veseli i izdržljivi psi koji su neobično privrženi svom vlasniku, no ponekad malo i preotvoreni i prepredeni. Svugdje u svijetu se drže kao odlični kućni psi. Moram napomenuti da su i oni prilične galamdžije i znaju biti oštri (makar se mnogi tome ne bi nadali od tako simpatičnog stvorenja). Unatoč malom rastu, potrebno im je (kao i svim drugim psima) dosta kretanja kako se ne bi pretvorili u hodajuće mortadele. Naime, vrlo su skloni debljanju: stoga treba paziti da ih se dovoljno izvodi u šetnje i da se ishrana prilagodi količini kretanja.
Tehničke stvari


FCI grupa IV. Jazavčari
Čine je isključivo jazavčari. Pasmina je nastala u Njemačkoj. Postoje tri varijante jazavčara: po kvaliteti dlake ih dijelimo na kratkodlake, oštrodlake i dugodlake, a za svaku od varijanti dlake postoje tri veličine (normalna, patuljasta i kunićarska). Stoga FCI grupu IV. čine: kratkodlaki, oštrodlaki i dugodlaki jazavčari nomalne veličine, patuljasti kratkodlaki, oštrodlaki i dugodlaki jazavčari i kunićarski kratkodlaki, oštrodlaki i dugoglaki jazavčari.

FCI grupa VI. Goniči, krivosljednici i srodne pasmine
Sekcija 1: Goniči
Veliki goniči: pas svetog Huberta, poatuški gonič, francuski trobojni gonič, francuski bijelonarančasti gonič, francuski crnobijeli gonič, veliki englesko-francuski crnobijeli gonič, veliki englesko-francuski bijelonarančasti gonič, veliki plavi gaskonski gonič, veliki gaskonsko setažuanski gonič, veliki vendenski oštrodlaki gonič, engleski lisičar, vidraš, američki lisičar, gonič rakuna, španjolski brdski gonič, mali englesko-francuski mat gonič, arieški gonič, bigl zečar, artroaški gonič, porculanski gonič, mali plavi gaskonski gonič, mali gaskonsko setažuanski gonič, vendenski oštrodlaki gonič, plavi oštrodlaki gaskonski gonič, riđi oštrodlaki bretanjski gonič, niverneški oštrodlaki gonič, zečar, grčki gonič, talijanski gonič (kratkodlaki i oštrodlaki), istarski gonič (kratkodlaki i oštrodlaki), posavski gonič, balkanski gonič, bosanski oštrodlaki gonič (barak), jugoslavenski trobojni gonič, erdeljski gonič, dunkerov gonič, holdenski gonič, higenov gonič, austrijski glatkodlaki gonič, štajerski oštrodlaki visokobrdski gonič, tirolski gonič, poljski gonič, bernski gonič, jurski gonič, lucernski gonič, švicarski gonič, slovački kopov, planinski gonič, finski gonič, hamiltonov gonič, šilerov gonič i smolondski gonič.

Mali goniči: njemački gonič, vestfalski brak jazavčar, artezijsko-normandski gonič, plavi geskonski baset, artoaški baset, bretanjski riđi baset, veliki oštrodlaki vendenski baset, mali oštrodlaki vendenski baset, engleski baset, bigl, bernski niskonogi gonič, jurski niskonogi gonič, lucernski niskonogi gonič, švicarski niskonogi gonič i švedski gonič (drever).
Sekcija 2:
Krvosljednici: bavarski planinski krvosljednik, hanoverski krvosljednik i alpski brak jazavčar.
Sekcija 3:
Pasmine srodne goničima
Ovu skupinu čine dvije pasmine koje su vrlo popularne kao kućni ljubimci. To je dalmatinski pas ili, kako ga mi često zovemo, dlamatiner, hrvatska pasmina na koju smo jako ponosni i kojoj je u posljednje vrijeme naglo porasla popularnost nakon prikazivanja filma "101 dalmatiner" i jedna pasmina koja je nastala u Južnoj Africi, a to je rodezijski ridžbek, isto tako iznimna pasmina koja je u posljednih nekoliko godina počela širiti svoju popularnost i u Hrvatskoj.

nedjelja, 27.03.2011.

Lovački psi

Terijeri
Ti psi sama su srčanost! Uzgajani su da se nose rame uz rame s bilo kojom vrstom štetočina, točno znaju što hoće, ne stide se to pokazati i nisu nimalo milostivi prema onima koji im se ispriječe na putu.
Ljubitelji terijera to zovu žarom, no većina njihovih vlasnika smatra da bi te njihove osobine bile neukrotive kada te pasmine ne bi gotovo uvijek bile malenog rasta i kada ne bi imale tako mnogo smisla za humor koji možete naći gotovo kod svih pasa, naročito ako je šala na vaš račun.
Terijere treba razmatrati kao grupu koja se može podijeliti u dvije kategorije:
Prvu čine psi na koje obično pomišljamo kada kažemo "terijer". Većinom se tada radi o malim ili patuljastim pasminama oštre dlake, odnosno o psima koji su uzgajani za lov na štakore, lisice, jazavce, lasice, vidre i sve ono što su njihovi vlasnici smatrali da je bolje što dalje od njihovih posjeda.



Drugu čine pasmine koje su nastale križanjem buldoga i terijera. To su psi poput bulterijera, koji su čvrste građe i mišićavi poput buldoga, ali s klasičnom žilavošću, smionošću i odvažnošću terijera. Mnogi, mada neispravno jer nije priznata od FCI-a, u ovu skupinu često ubrajaju i pasminu koju zovu "pit bull", a koja se razvijala za borbu s drugim psima u krvoločnim i grubim natjecanjima koja su već desetljećima zabranjena (no na žalost se i dalje nekako uspijevaju ilegalno održavati na mnogim tmurnim mjestima diljem svijeta).
Potencijalno dobre kućne ljubimce možete naći u objema kategorijama, no s ovom potonjom morate biti posebno oprezni.
Prvo klasični terijeri. To su neumorni, tvrdoglavi, hrabri i elegantni psi. Jednako se dobro prilagođuju životu u gradovima, prigradskim naseljima kao i na selu i u prirodi. Čak i najmanji terijeri prilično su izdržljivi kada su u pitanju djeca, no ako nisu socijalizirani i školovani, može se pojaviti problem zbog stavakoji zauzimaju nastojeći se postaviti u položaj u kojem oni diktiraju pravila kuće. Ako im se dopusti da budu gazde i vode glavnu riječ, neki od ovih malih dinamomotora mogu prerasti u prave despote. Preuzimanje te uloge vrlo je opasno, bez obzira na to o kojem psu se radilo a naročito ako je riječ o obitelji s djecom.
Drugi problemi koji se javljaju kod terijera su izravna posljedica razloga njihovog nastanka: obožavaju kopati i veliki su lajavci. To su osnovni alati kojima se služe u nastojanju da iz jazbine istjeraju jazavca ili iz brloga lisicu. No, ti njihovi alati nisu ni u kojem slučaju nešto na čemu su im zahvalni vaši susjedi i bliža i daljnja okolina. Većina terijera dobije onaj dobro poznati sjaj u očima i postaju posebno zaneseni ako u kući osjete prisustvo nekog glodavca. Možda su hrčci, skočimiševi, vjeverice i slične životinjice kućni ljubimci, ali kako u to uvjeriti jednog terijera? A što se tiče odnosa prema drugim psima, mnogi od njih znaju biti prilično necivilizirani.



Iako postoje terijeri s kratkom i svilenom, kao i s dugom dlakom, većina ih je oštrodlaka. Takva dlaka zahtjeva trimanje (izvlačenje odumrle dlake) i posebnu njegu kako bi se ona održavala u uzložbenoj kondiciji. Vlasnici terijera koji služe samo kao kućni ljubimci obično zanemaruju tu zamornu zadaću i dlaku održavaju trimanjem električnim napravama namjenjenim toj svrsi, tako da ne moraju svakih nekoliko mjeseci odlaziti "frizeru za pse" na uređivanje. Osim navedenoga, te pasmine imaju dlaku koju je relativno lako održavati, a ne linjaju se jako.
Terijeri tipa bull su u posljednje vrijeme, zbog napisa u tisku, došli na vrlo loš glas, što je zapravo velika šteta jer su ti psi godinama bili vrlo stabilni kućni ljubimci. Promjene su nastale zato što su oni postali popularni jer su lošim (na žalost često namjerno) uzgojem pojačavane njihove sklonosti k agresiji prema drugim psima, ali isto tako i ljudima (što inače izvorni nije njihova odlika). Tako su inače prema ljudima miroljubivi psi postali opasni za ljude. Dodate li tome još i njihovu fizičku snagu, dobit ćete životinju koje se doista treba bojati.
No, ako psa ove pasmine nabavite kod nekog uzornog uzgajača i ispravno ga socijalizirate i školujete već kao štene, dobit ćete mirnog, emotivnog psa, čija se dlaka vrlo jednostavno održava i koji može biti izvrstan član vaše ljudske obitelji. Na žalost, u većini slučajeva teško je ukloniti netrepeljivost prema drugim psima, a morate razmišljati i o neprijateljskom raspoloženju drugih vlasnika pasa i ljudi. S obzirom na sve probleme koji su u posljednje vrijeme jako učestali (a za koje su krivi ljudi a ne psi), uvijek će vas malo poprijeko gledati jer imate "pitbula".
Oprez

Pronalaženje uzornog uzgajača nije važno samo kod kupovanja te skupine pasa. Jednako je važno bez obzira koju pasminu odabrali, no u slučaju terijera tipa bull to je osobito važno. U 3. poglavlju opisala sam zašto je to toliko važno. Psi iz izložbenih linija gotovo su uvijek bolji kućni ljubimci. Uzorni uzgajači uvijek jako mnogo pozornosti posvećuju dobroj naravi kod svojih pasa i trude se kako bi njihova pasmina imala što bolji ugled te kako bi joj time dali više šanse i prikazali je u dobrom svjetlu u očima zakonodavnih vlasti koje se trude da te pasmine izopće iz gradova i uopće iz ljudskog društva. Kupite li takvo štene kod nekog drugog a ne kod uzornog uzgajača o kojem sam govorila, dobit ćete upravno onakvu životinju kakvu oni žele izopćiti iz našeg društva. Stoga vodite brigu o tome: socijalizirajte svog psa. Više o tome bit će riječi u 6. poglavlju.
Tehničke stvari


FCI grupa III. Terijeri
Sekcija 1:
Veliki i srednji terijeri (dugonogi): njemački lovni terijer, erdel terijer, bedlington terijer, border terijer, foksterijer (kratkodlaki i oštrodlaki), leiklend terijer, mančester terijer, velški terijer, imalski terijer, irski terijer, kery blue terijer, irski mekodlaki pšeničnobojni terijer, japanski terijer i brazilski terijer.
Sekcija 2:
Mali terijeri (kratkonogi): australijski terijer, kern terijer, dandi dinmont terijer, norfolk terijer, škotski terijer, norvič terijer, silihem terijer, skaj terijer, zapadnoškotski bijeli terijer i češki terijer.
Sekcija 3:
Terijeri tipa bull: engleski bullterijer (standardni i minijaturni), stafordski bullterijer i američki stafordski bullterijer.
Sekcija 4:
Patuljasti terijeri: australijski svilenodlaki terijer, engleski patuljasti terijer i jorkširski terijer.

subota, 26.03.2011.

Ovčarski psi, psi čuvari , psi za obranu i službeni psi i psi tipa špic

Tu nema dvojbe: u ovoj skupini se nalaze prilično hrabri pratioci, stvoreni od ozbiljnih pasa koji su za život zarađivali kao zaštitnici stada i ljudi te kao psi za vuču.
Neki od njih se služe svojom krupnom vanjštinom i nepovjerljivošću prema strancima pa tako čuvaju posjede svojih vlasnika. Neki od njih su trenutno među najpopularnijim psima. Popularnost im raste zbog straha od kriminala i želje za posjedovanjem fantastične životinje, često bez obzira na to jesu li ljudi koji ih nabavljaju u stanju njima vladati ili ne.
U ovoj skupini nalaze se neki od najnježnijih psećih divova - njemačka doga i njufaundlender - zajedno sa nekim okretnim manjim pasminama koje se stvorene za druge poslove ali se danas ističu u natjecanjima u radu službenih pasa i psećim sportovima.
Oprez

Osim u slučaju nekoliko iznimki, ova skupina nije podobna za početnike. Ovo su snažne pasmine, inteligentne i najradije samostalno donose odluke, pa ako niste iskusni u školovanju pasa i nemate sposobnosti da se nametnete kao vođa, ovo nije skupina za vas. Bez obzira na popularnost, mnoge pasmine iz ove skupine trebale bi dolaziti u ruke samo iskusnim vodičima pasa koji su ih u stanju školovati i osigurati im dovoljno kretanja.


(hrvatski ovčar)

Još jedan dodatak izazovu: u ovoj skupini nalaze se i neke od najčupavijih pasmina koje gube mnogo dlake, a među njima je i jedna od najteže uređivanij pasmina na svijetu: pas koji mora imati spetljane čuperke dlake, mađarski čuvar stada komondor (mnogi vlasnici umirovljenih izložbenih komondora vječito ih drže ošišanima iz praktičnih razloga). No nekim drugim pasminama nimalo nije teško održavati dlaku. Još jedno upozorenje: u ovoj skupini ima dosta slinavaca.
Ne zaboravite

Ako ipak ne možete živjeti bez nekog od dominantih članova ove skupine, upamtite da je vrlo važno što ranije početi sa socijalizacijom (i nikada ne prestati). To neće štetiti njegovim zaštitničkim instiktima, ali će tako naučiti da ne navaljuju na svakog "stranca" u svom vidokrugu kojima oni neuvježbani mogu smatrati i vaše prijatelje i rodbinu, a i djecu vašeg prvog susjeda. Rano i stalno školovanje je kod ovih pasmina obavezno, ne samo zato da biste ih mogli imati pod kontrolom, već i da biste stalno ponavljali stečeno znanje. Dodatne informacije potražite u 6. poglavlju.
Za razliku od pasmina koje su razvijene za čuvanje stada, ovčarske pasmine ponajprije imaju zadaću da skupljaju i vode stado, dok svojim snažnijim rođacima prepuštaju grube poslove, no kad zatreba nimalo se ne libe i sami poduzeti neke mjere. Pasmine iz ove skupine vjerovatno su među najagilnijima i najpoduzetnijima u psećem svijetu. Posao koji im je dodjeljen zahtjeva od njih marljivost i neustrašivost. Vrlo lako nauče sve što se od njih traži, a mnoge pasmine iz ove skupine i dalje obavljaju svoje tradicionalne zadaće (graničarski koliji, hrvatski ovčari, australski kelpi i drugi), druge su se prilagodile potpuno drugačijim poslovima. Primjerice, njemački ovčari, belgijski ovčari, boseroni, flandrijski govedarski psi se na različite načine rabe kao policijski službeni psi, psi vodiči i psi za traganje i spašavanje. Škotski ovčari, šeltiji i bobteili danas su omiljeni kućni ljubimci i rijetko ih viđamo kako po pašnjacima manevriraju stadima ovaca. Sve te pasmine zahtjevaju mnogo kretanja i dobri su kućni ljubimci.


(doberman)

Pasmine razvijene za zaštitu stada su velike, snažne i zaštitnički nastrojene. Stvoreni su za zaštitu ovaca i druge stoke. Čini se da je gotovo svaka europska zemlja razvila svog vlastitog zaštitnika stada kako bi svoje dobro zaštitila od grabežljivaca koji su prijetili sa svih strana. Vrlo često su to pasmine svijetlih boja, odnosno boja koje im omogućuju dobro prikrivanje i uklapanje u okoliš. Većinom su sklone masivnosti jer psi moraju biti veliki i snažni kako bi povjereno stado mogli čuvati od gladnih vukova i ostalih velikih grabežljivaca. Snažno se vežu uz stoku koja im je povjerena na čuvanje i gotovo da ih ništa drugo i ne zanima. Ona je njihov prioritet a oni njezini anđeli čuvari. Pastiri u mnogim krajevima ovise o takvim psima. Osim što moraju biti snažni, moraju biti brzi i okretni. Mnogi od njih su izvrsni kućni ljubimci i mogu biti vrlo nježni a istovremeno i oštri čuvari.
No moram vas upozoriti da neki od njih jednostavno nisu u stanju shvatiti zašto se moraju kretati u kući u kojoj nema ovaca ili druge stoke za čuvanje, a s obzirom na to da u divljini u svom poslu uglavnom samostalno donose odluke, znaju biti prilično rezervirani. Neki su vrlo agresivni prema ostalim psima, koje smatraju prijetnjom svojem domu. S obzirom na njihovu veličinu i namjenu, psi tih pasmina trebaju doista mnogo kretanja i vježbe kako bi zadovoljili svoje fizičke i psihičke potrebe.
Mastifi i srodne pasmine nastale su od molosoidnih pasa koji datiraju još iz davnih vremena. Mnogi od njih su vrlo veliki i možemo ih svrstati među one oštre pasmine. No dugogodišnjom selekcijom se kod nekih od njih "agresivna" narav znatno omekšala i sada su to pouzdani kućni psi, a istovremeno i budni čuvari. Povijesno gledajući, pripadnici te kategorije pasa nekoć su se većinom koristili kao borbeni psi ili psi za zaštitu. To i objašnjava njihovo prirodno zaštitničko razmišljanje. Te pasmine zahtjevaju iskusne vlasnike koji se ne boje biti strogi prema njima. Nije svatko podoban za ovakvog ljubimca. Disciplina je vrlo važan čimbenik u dobrom odnosu s ovim pasminama. Njima treba čvrsta ali pravedna i dosljedna ruka koja će im pomoći da shvate što se od njih očekuje. Osim discipline, te pasmine zahtjevaju veliku količinu hrane i prostora na kojem će moći zadovoljiti svoju potrebu za kretanjem.


(belgijski ovčar)

Nordijski psi i špicevi su se razvili iz tipova pasa koji su vukli saonice. Većinom su to ugodni kućni ljubimci koji uživaju u društvu svoje ljudske obitelji. Prepoznatljivi su po svojim gustim i uglavnom dugačkim krznima, zavinutim repovima i visoko nošenim ušima. Njihova dlaka zahtjeva mnogo pažnje i njege i vlasnik takvog psa ima veliku obvezu koju ne smije zapustiti. Mnoge od tih pasmina su u posljednje vrijeme postale vrlo popularne. Čau čau, šar pei, aljaški malamut, akita, samojed i haski već duže vrijeme uživaju naklonost mnogih ljubitelja. To su dobri psi za društvo i često su vrlo poslušni skloni svom vlasniku, no s obzirom na svoje korijene, što sežu do pasa koji su nekada stotinama kilometara vukli terete na saonicama, nemojte očekivati da će se pomiriti s ležanjem u fotelji i šetnjom jedanput tjedno. To su psi koji trebaju jako mnogo kretanja kako bi ostali zdravi i u kondiciji.
Tehničke stvari


FCI grupa I. Ovčarski i stočarski psi (osim švicarskih stočarskih pasa)
Sekcija 1:
Ovčarski psi: australski kelpi, belgijski ovčari (četiri tipa dlake, tj. malinoa, terveren, lakenoa i grenendel), belgijski šiperka, njemački ovčar, majorški ovčar (dugodlaki i kratkodlaki), katalonski ovčar (dugodlaki i kratkodlaki), boseški ovčar (boseron), briješki ovčar (briar), pikardijski ovčar, pirinejski ovčar, bradati koli, graničarski koli, škotski ovčar (dugodlaki i kratkodlaki), staroengleski ovčar (bobteil), šetlandski ovčar (šelti), velški korgi Kardigan, velški korgi Pembruk, bergamski i maremansko-abruceški, komondor, kuvas, mudi, puli i pumi, nozozemski ovčar (kratkodlaki, dugodlaki i oštrodlaki), sarloški vučji pas, nizozemski kovrčavi ovčar, poljski nizinski i podhalanski ovčari, aireški ovčar, hrvatski ovčar, slovački ovčar i južnoruski ovčar.
Sekcija 2:
Stočarski psi (osim švicarskih stočarskih pasa): asutralski govedarski pas, ardenski govedarski pas, flandrijski govedarski pas i pas iz San Miguela.

FCI grupa II. Pinčeri, šnauceri, molosi i švicarski planinski psi
Ovu grupu čine pinčeri, šnauceri, molosi i švicarski planinski psi.
Sekcija 1:
Pinčeri i šnauceri: doberman (crni s paležom ili smeđi s paležom), pinč, patuljasti pinč, majmunski pinč, veliki šnaucer (papar-sol i crni), srednji šnaucer (papar-sol i crni), patuljasti šnaucer (papar-sol, crni, crno-srebrni i bijeli); zatim australijski kratkodlaki pinč, nizozemski pinč i ruski crni terijer.
Sekcija 2:
Molosi
Prvu skupinu u toj sekciji čine dogoliki psi, odnosno dogo argentino, fila brazilijero, šar pej, broholmer, njemački bokser (žuti i tigrasti), njemačka doga (žuta, tigrasta, plava i harlekin), rotvajler, majorški čuvar (Španjolska), bordoška doga, buldog, bulmastif, engleski mastif, napuljski mastif i japanski tosa.
Drugu skupinu čine pasmine u tipu planinskih pasa, odnosno anatolijski ovčarski pas, njufaundlender (crni, smeđi i crni s bijelim oznakama), hovavart, leonberger i lendsir (europskokontinentalni tip), potom španjolski mastif, pirinejski mastif, pirinejski planinski pas, šarplaninac, atlaski ovčar, portugalski estrelski ovčarski pas (dugodlaki i kratkodlaki), porugalski laboreirški ovčarski pas, alentejski ovčar, bernardinac (dugodlaki i kratkodlaki), kraški ovčar, kavkaski ovčar, srednjeazijski ovčar i tibetski mastif.
Sekcija 3:
Švicarski planinski psi: apencelski planinski pas, bernski planinski pas, entlebuški planinski pas i veliki švicarski planinski pas.

FCI grupa V. Psi tipa špic i primitivni tip psa
Sekcija 1:
Nordijski psi za vuču sanjki: grenlandski pas, samojed, aljaški malamut i sibirski haski.
Sekcija 2:
Nordijski lovački psi: norveški sivi gonič, norveški crni gonič, norveški lovački špic, rusko-europsa lajka, istočnosibirska lajka, zapadnosibirska lajka, jemtlandski pas, norbotenski špic, karelijski gonič medvjeda i finski špic.
Sekcija 3:
Nordijski ovčari i čuvarski psi: islandski ovčar, norveški špic, švedski laponski špic, švedski ovčarski pas, finski laponski špic i laponski ovčarski pas.
Sekcija 4:
Europski špicevi: njemački špic (vučji, veliki, srednji, mali i patuljasti) i talijanski špic.
Sekcija 5:
Azijski špicevi i srodne pasmine: čau čau (crveni, crni, plavi), eurasier, akita, hokaido, kai, kišu, japanski špic, šiba, šikoku i koreanski špic.
Sekcija 6:
Primitivni tip (pratip): izraelski ovčar, faraonski pas, meksički golokoži pas, peruanski golokoži pas - Inka, basenji.
Sekcija 7:
Primitivni tip - lovački psi: kanarski hrtoliki gonič, ibiški hrtoliki gonič, sicilijanski hrtoliki gonič, portugalski hrtoliki gonič (oštrodlaki i ravne dlake).
Zasebnu sekciju čini i pasmina Tai ridžbek (primitivni tip lovačkog psa s obrnutom dlakom na leđima).

petak, 25.03.2011.

Upamtite - nijedan pas nije savršen

Svaka pasmina je savršena za nekoga, ali ne postoji pasmina koja je savršena za sve ljude. Neke pasmine ili njihovi tipovi - zbog svoje razumne veličine, malo muke oko njege dlake, velike sposobnosti za školovanje i slabo izražene želje za dominacijom - odgovaraju većini obitelji koje su ljubitelji pasa.
No bez obzira na to što drugi kazali, vi ste taj koji morate živjeti sa svojom odlukom. Prema tome, započnite rješavati domaću zadaću. I bez prepisivanja! Budite realistični i pažljivi.
Za svaku od ovih skupina sam navela kratki pregled povijesnog razvoja kako biste mogli dobiti sliku o tome za što su oni uopće stvarani, što će u mnogo čemu pokazati odgovara li takva pasmina vašim prilikama. Napomena : kada spomenem da je neka pasmina dobra ili loša, onda te termine ne rabim da bi ocrnila neku pasminu, već zato da bih vrednovala njenu pogodnost kao ljubimca u "prosječnoj" obitelji koja nema iskustva niti vremena baviti se manje podobnim pasminama.
Oprez

Zahvaljujući bezkurpuloznim i neodgovornim uzgajačima, genetski defekti postali su vrlo česta pojava. Pored toga što su ti psi loš izbor, stajat će vas i mnogo novaca. Jedna od najčešćih nasljednih mana je displazija kukova, deformacija zgloba kuka. I dok je displazija kukova raširena među srednje velikim i velikim psima, drugi učestali urođeni (kongenitalni) defekti su karakteristični za pojedine pasmine, primjerice gluhoća kod dalmatinskih pasa. Morate biti svjesni problema koji mogu zadesiti pasminu koju ste izabrali, kako biste mogli pronaći štene čiji roditelji su testirani na te defekte.



Neznalice preporučuju

I na CD-ROM-ovima možete pronaći bogat izvor informacija koje će vam pomoći pri izboru pasmine. Dva mi se posebno sviđaju, a to su Microsoft Dogs (Microsoft Home, za PC-e, stoji 34,95 USD) i Multimedia Dogs: The Complete Interactive Guide to Dogs (Inroads Active, za PC-e i Macintosh, košta 29,95 USD). I jedan i drugi nude vrlo dobre osnovne informacije o desetinama pasmina, kao i savjete za njegu i kvizove kojima ćete testirati "kvocijent inteligencije" svojega psa.

četvrtak, 24.03.2011.

O pasminama

U ostatku ovog poglavlja pokušat ću vam objasniti razlike među određenim pasminskim kategorijama i navesti kategorizaciju koju je učinila Međunarodna kinološka federacija, čiji član je i Hrvatski kinološki savez. (U izvorniku ove knjige radilo se o Sjedinjenim Državama i Kanadi, koje ne pripadaju istoj kinološkoj organizaciji kao i naša zemlja. Stoga su učinjene nužne izmjene u klasifikaciji pasmina, kako bismo se više približili našim prilikama.) Želite li dodatne informacije o pasminama iz zemalja koje ne pripadaju FCI-u (kao Hrvatska i većina europskih zemalja), pogledajte popis tih organizacija u dodatku "Dodatni izvori".
Sve pasmine koje imaju standard priznat Međunarodne kinološke federacije (Federation Cynologique International ili skraćeno FCI), čija članica je i Republika Hrvatska, sistematizirane su u 10 grupa. Unutar svake od njih pasmine su grupirane prema zemljama podrijetla.



U sljedećih nekoliko odjeljaka dat ću kratak pregled pasmina po pasminskim grupama, te osnovne karakteristike pasmina unutar pojedine grupe. Za svaku kategoriju ću navesti neke opće karakteristike pasmina koje ju čine, navodeći njihovu potrebu za kretanjem, namjenu (a time i njihov način "razmišljanja"), pogodnost za školovanje i držanje u prosječnoj obitelji, te moguće probleme.
Ne zaboravite

Sada vas moram upozoriti na sljedeće: psi se, kao i ljudi veoma razlikuju od jedinke do jedinke. Karakteristike koje ću navesti su općenito prihvatljive, no morate imati na umu da to nisu automobili. Istina je da ponašanje i narav psa uvjetuje genetika. No, isto tako je točno da uvjeti i okolina u kojoj pas raste i u kojoj se fizički i psihički razvija, jednako tako pridonose općoj slici koju nam daje zreo pas određene pasmine. Stoga je teško reći: ovaj pas je dobar za djecu, a ovaj nikako nije za djecu. Možemo samo reći da su neki psi općeni blaži, a neki oštriji. Neki psi su skloni samostalnom radu i donošenju odluka, a neki se čvrsto oslanjaju na vodstvo čovjeka.
Isto tako, unutar nekih grupacija koje su okarakterizirane kao oštre, samostalne i nametljive, postoje pasmine koje su unatoč svemu osobito nježne prema djeci pa se mogu preporučiti. U nekim pak pasminama koje spadaju u kategoriju "pravih kućnih ljubimaca u klasičnom smislu" možemo naći zajedljive i netrepeljive strojeve za ujedanje. I tu golemu ulogu igra pravilan odgoj i školovanje te brižljiv uzgoj.
Pretraživać

Podrobne informacije o pojedinačnim pasminama ili onoj skupini koja vas najviše zanima možete naći u drugoj literaturi. U Hrvatskoj je izdano nekoliko knjiga koje uključuju sve pasmine priznate od FCI-a, a postoje i one koje se bave isključivo jednom pasminom ili pasminskom skupinom. Osim toga, najbolje informacije o pojedinim pasminama možete dobiti u Hrvatskom kinološkom savezu. Pod njegovim okriljem funkcionira velik broj pasminskih klubova, gdje ćete iz prve ruke, od uzgajača i vlasnika, saznati sve što želite o pasmini koju ste odabrali ili imate u vidu.
Pa, krenimo u istraživanje.

srijeda, 23.03.2011.

Mješanci i križanci

Križanci, mješanci (križanci križanaca), "đukci" ili "čušpajzi". Zovite ih kako god hoćete, ali ima ih na milijune i svaki za sebe je unikat.
Neki će vam ljudi kazati da je nabava mješanca poput kockanja. Nikada ne znate koliko će izrasti sada malo štene, a i krajnji izgled je prilično neizvjestan. Ne znate je li njezin otac čistokrvni pas s degeneriranim kukovima ili nekim drugim manama. Ne znate hoće li na njega ostaviti trajnje posljedice uvjeti u kojima se rodio ili nedostatak rane socijalizacije kod ljudi koji njega i njegovu braću nisu željeli, te ga tako učinili nepodobnim za život u vašoj obitelji.
Sve što sam navela je točno. Ali reći ću vam još nešto: čak i kad nabavljate čistokrvnog psa, idete u kockarski poduhvat. Odlučujete što bi vam otprilike najviše odgovaralo, zatvarate oči, pomolite se i - bacite kocke.



Pretraživač

Ono što vam kod nekih mješanaca ne odgovara možete poboljšati. Obratite se prihvatilištima za pse (azilima) ili društvima za zaštitu životinja koja testiraju temperament i zdravlje životinja koje prihvaćaju. Oni najbolji su otišli korak dalje pa problematične pse školuju i rade s novim vlasnicima nakon što ih udome kako bi ublažili neke nedostatke i nepoželjne osobine. U 3. poglavlju više ćemo se pozabaviti azilima i društvima za zaštitu životinja.
Ono što se ne smije raditi jest ohrabrivati neodgovornost uzimajući mješance od klinaca koji ih nude ispred trgovina ili žene koja ih prodaje za 50 kuna na "buvljaku". Ne biste smjeli ni kupovati takvo štene u prodavaonici životinja ni od nekoga tko ih hotimice loše i beskurpulozno uzgaja.
Zašto? Zar doista vjerujete da se osoba koja želi odbaciti štenad brine o njihovoj majci tijekom skotnosti? Mislite li da su štenci dobro hranjeni i dobili svu potrebnu medicinsku njegu, cjepiva i sredstva protiv crijevnih nametnika? Mislite li da te koji namjerno "proizvode" takve pse brine što se svake godine uspavljuje toliko mnogo neželjenih pasa? A što ćete zaključiti kada saznate da u etičkom kodu gotovo svakog kluba uzgajača (u Americi) stoji obećanje da se neće prodavati prodavaonicama životinja?



Ja ću vam reći. Radi se o ljudima koji ne bi smjeli uzgajati pse. To su ljudi koji pridonose broju od nekoliko milijuna pasa što se svake godine uspavljuju jer su suvišni ili neželjeni. Ljudima koji su ili nedovoljno obrazovani ili im se fućka za posljedice njihovih postupaka.
Ne ohrabrujte takvo ponašanje. Odlučite se za mješanca, ali ga potražite u azilu ili u društvu za zaštitu životinja.
Pretraživač

U današnje vrijeme i vlasnici mješanaca imaju mnogo više mogućnosti. Možete s njima polaziti na tečajeve za školovanje (Amerikanci imaju program i ispit pod nazivom Canine Good Citizen, što bi u prijevodu značilo "dobar pseći građanin") - o čemu više možete pročitati u 15. poglavlju. Možete ih školovati i zajedno se baviti korisnim sportovima (kondicija!). Uzmimo samo za primjer agility. (Više o tome naći ćete u 16. pogavlju.)
I njih možete luđački voljeti. Zauzvrat ćete od njih dobiti takvu ljubav da bi Romeo sa svojom stasnom ljubavi prema Juliji mogao ispasti najobičnija "sirovina". Njima je jedino važno da ih volite.

utorak, 22.03.2011.

Ja najviše volim...

U zanesenost pasminama uvjerila sam se davnih godina, kada sam shvatila da je izložba pasa jedini sportski događaj na kojemu 90 posto gledatelja uopće ne zanimaju pobjednici. Ljudi tamo odlaze iz raznovrsnih razloga - da navedem samo neke od njih:
- Iz čistog zadovoljstva što im ga pruža gledanje pasa
- Da bi razgovarali o psima
- Da bi nabavili slatke stvarčice sa slikama svojih najdražih pasmina, poput privjesaka za ključeve, naljepnice za automobile tipa "Ja volim svog dobermana" i razne knjige
- Da bi obnovili uspomene na pobjede svojeg prijašnjeg psa ("Ovaj Akita izgleda točno kao Kiro")
- Da bi raspravili o prednostima triju vrsta setera - engleskog, irskog i gordona
- Da bi se posvađali oko toga je li "najveći" onaj pas koji je najviši, kao što je irski vučji hrt, ili onaj koji je najteži, primjerice bernardinac, i koji od njih najviše jede
- Da bi se čudili suprotnostima između kratkonogih i dugonogih, mršavih i krupnih, malih i velikih
- Da bi veličali psa uopće, te sve njegove nevjerojatne varijacije



A sada dobro zapamtite: bez obzira na to koliko pasmina ti ljudi proučili, koliko o tome razgovarali, koliko njih pogladili, s izložbe pasa odlaze s uvjerenjem da je njihova omiljena pasmina - ili tip pasmine - najbolja na svijetu. Svi misle da su svi ostali, koji ne dijele njihovo mišljenje, malo glupavi ili teško zavedeni na pogrešan put.
Neznalice preporučuju

Ugledni uzgajači teže tome da "stvore" pse koji što više zadovoljavaju kriterije navedene u dokumentu koji se zove standard pasmine. To je opis idealnog primjerka koji određuje pravila za važne osobine, poput visine psa, ali i one manje važne, poput rasporeda točkica na dalmatinskom psu. U standardu se nalaze mjere koje za idealnog psa te pasmine propisuju boju očiju, dužinu i kvalitetu dlake, boju i oblik nosa, vrstu zubala i pogreške u zubalu (predgriz, podgriz ili manjak zubi), duljinu vrata i držanje, relativne proporcije tijela i glave, kutove prednjih i stražnjih nogu, izraženost predprsja, dubinu prsa, duljinu leđa i njihov oblik, postav i duljinu i držanje repa, temperament i kretanje psa i još mnogo detalja. O standardu odlučuju matični pasminski klubovi zemlje iz koje je pasmina potekla, a sve promjene koje odluči učiniti, mora na odobrenje prosljediti posebnoj komisiji pri FCI-u.
Matične kinološke organizacije dat će vam podatke o svojim standardima pasmina ako ih zatražite - informacije o njima potražite u dodatku "Dodatni izvori". Isplati vam se pročitati standard pasmine za koju ste zainteresirani, ako ni zbog čega drugoga, onda zato da ne biste nasjeli i platili dodatnu svotu jer dobivate "rijetkog" psa poput bijelog boksera, pa kasnije saznate da je rijedak zbog toga što se prema standardu takve jedinke diskvalificiraju. To naravno ne znači da to neće biti dobar kućni ljubimac.
Pretraživač

Da biste saznali što to zapravo suci traže i kako neki pas postaje prvak, pogledajte 16. poglavlje.

ponedjeljak, 21.03.2011.

2. poglavlje - Istraživanje mogućnosti

U ovom poglavlju
- Odabir mješanca ili križanca
- Vrednovanje čistokrvnih pasa
- Izabrati štene ili odraslog psa? Mužjaka ili ženku?
- Troškovi



Ako vam kažem da odaberete temu za koju možete sa sigurnošću reći da svatko o njoj ima svoje mišljenje, što biste izabrali? Politiku? Religiju? Sport?
Još nisam srela osobu koja nije mogla odgovoriti na pitanje: koja vam je najdraža (ili najmrskija) pasmina pasa?
Čak i ljudi koji nikada nisu imali psa, oni koji ne mogu zamisliti da bi ih pomilovali, pa i oni koji prelaze na drugu stranu ulice kada im pas dolazi u susret, dovoljno su zainteresirani za pse da znaju - ili budu krivo upućeni - s kojom bi se pasminom najmanje rado sreli na brisanom prostoru. A što se tiće ljubitelja pasa, razgovori na temu omiljene pasmine mogu potrajati satima. Čak i oni koji više vole "plemenite dvorištare" pokazuju određenu sklonost nekom tipu pasmine: mail križancima pudla s kovrčavim glavicama, kršnim križancima labradora ili srčanim križancima terijera.
Tehničke stvari

Što je zapravo pasmina? Čine li "papiri" pasminu? Čini li je popularnost? Neki tipovi križanaca - poput "kokapua", križanca kokera i pudla - toliko su učestali, da neki ljudi počinju o njima razmišljati kao o pravoj pasmini. S obzirom na to da za njih ne postoje standardi i nisu kao pasmina priznati od kinoloških organizacija, stalno se pojavljuju neke grupe koje žele potvrditi njihovu popularnost. (uh, ta Amerika!)



Jednostavno rečeno, čistokrvan pas je onaj koji, sparen s psom svoje pasmine, daje iste takve potomke. Ako sparite pudla i pudlu, dobit ćete leglo pametnih, kovrčavih čudovišta. Sparite li kokera s kokerom, dobit ćete dugodlake, simpatične klince s velikim očicama od kojih ćete se rastopiti kao sladoled na 40 stupnjeva.
Ali sparite li "kokapua" i "kokapua", vjerovatno nećete dobiti isto takve primjerke. Neki će sličiti na roditelje, neki na pudle, a neki na kokere.
Čistokrvnog psa određuje sposobnost da se pri uzgoju dobiju predvidljive osobine. Zbog toga je koker pasmina,a to je i pudl. Ali "kokapui", "teripui", "pekipui" i "labrudli" - nisu!

nedjelja, 20.03.2011.

Psi u kibernetičkim prostranstvima

Moderne računalne mreže dobro su mjesto za istraživanje pasa. Ljubitelji pasa se mogu priključiti na internet i komercijalne on-line servise i tako susresti i razmijeniti iskustva s ostalim srodnim dušama. Postoje stotine e-mail adresa, konferencija i Web-stranica posvećenih psima, a dostupne su i aktivna stalno dostupna društva i komercijalne usluge poput America Onlinea (gdje se objavljuju moje tjedne rubrike u mom vlastitom odjeljku Pet Care Foruma, pod nazivom "Gina Spadafori`s Pet Connection").
Pretraživanje Web-stranica, razgovor ili razmjena mišljenja o nekim pasminama, metodama školovanja ili o tome koji je krevetić najbolji, s ostalim ljubiteljima pasa možete naići na tako nevjerojatno mnogo informacija koje su, u većini slučajeva, iskrene i točne. Tome je tako zahvaljujući ženi koja se zove Cindy Tittle Moore iz Irvinea u Kaliforniji, koja je pisala, skupljala i organizirala najbolji elektronički vodič za informacije o psima kojeg si uopće možete zamisliti.



Informacije o psima možete dobiti na razne načine; ja se u istraživanju i nastojanju da povećam užitak koji mi donosi život s psima koristim svim tim izvorima. Evo što vam je na raspolaganju:
* FAQ-ovi: Skraćenica za Frequently Asked Questions (često postavljana pitanja), to su dokumenti na Mreži među kojima možete naći one koji se odnose na pse i nude širok spektar informacija, od psećih sportova do specifičnih opisa određene pasmine ili savjeta za rješavanje uobičajenih problema u ponašanju. Neki FAQ-ovi su popisi drugih izvora na Internetu, poput e-mail adresa, Web-stranica, stalno dostupnih izdanja i snabdjevača opremom za ljubimce. Da biste pronašli FAQ-ove Mother Of All Dog, zahvalite Cindy Tittle Moore i softver za pretraživanje Weba usmjerite na:
http://www.zmall.com/pet/dog-faqs
E-mail popisi: Za one koji vole pravu poštu najbolje je da se priključe popisu e-mail adresa. Neki od tih popisa su prenatrpani i članovi dnevno napišu i do nekoliko stotina "pisama" koji se šalju svima s popisa, što može biti od nekoliko desetaka do nekoliko stotina ljudi. Najbolji e-mail popisi su oni koji su organizirani kao zasebna društva, a ljudi unutar njega su povezani istim interesom - poput određene pasmine ili istog sporta - i razmjenjuju korisne savjete i nježne pričice o svojim pametnim pesekima. Ako razmišljate o nekoj pasmini a niste sigurni bi li se dobro uklopila u vaš život, nekoliko mjeseci na e-mail popisima će vam prilično dobro razbistriti sliku o tome.
Na popise se možete predbilježiti na nekoliko načina. Za neke je potrebno samo poslati poruku računalu domaćinu. Za druge popise predbilježbom ručno upravlja vlasnik popisa. Neki popisi imaju ograničen broj članova - obično oko 400 - dok ostali, poput popisa za instruktore za školovanje pasa - unaprijed ispituju vaš kredibilitet.
Da biste upoznali popis e-mail grupa i pravila za predbilježbu, Webpretražitelj usmjerite na:
http://www.zmall.com/pet/dog-faqs/lists/email-lists.html
*Konferencije (newsgroups): Kao neka vrstae-maila, samo što tamo svatko na svijetu može poslati svoje informacije, a one koje tražite ne dolaze u vaš poštanski sandučić - morate ih samo uzeti.
S obzirom na to da su konferencije otvorene za sve - uključujući i anonimne tupadžije i zafrkante koji samo smišljaju kojekakve opačine - imat ćete slabiji osjećaj zajednice nego što je u slučaju s e-mailom, a i manje razloga da budete pristojni jer ne postoji mogućnost da vas izbace s liste pretplatnika. Zbog takve prirode novinskih grupa neki ljudi često šalju nevjerojatne (i nepristojne) poruke - i uključuju se u žučne svađe, rasprave i "ratove" (u originalu se to zove flame war) slične prepirkama male djece, a ponekad i toliko zabavne.
Osobno više volim e-mail popise, ali se isplati istražiti i korisne informacije koje možete naći u novinskim grupama. Obitelj rec.pet.dogs uključuje sedam novinskih grupa: rec.pet.dogs.activities, rec.pet.dogs.behavior, rec.pet.dogs.breeds, rec.pet.dogs.health, rec.pet.dogs.info, rec.pet.dogs.misc, i rec.pet.dogs.rescue.
Informacije o povijesti i karakteristikama pojedinih grupa, Web pretražitelj usmjerite na:
http://www.zmall.com/pet/dog-faqs/introduction.html



*Web lokacije: Poput konferencija, uz dodatno uzbuđene koje pruža grafika i slike. Postoji mnoštvo Web-lokacija posvećenih psima, od onih posvećenih određenim pasminama do onih vjernih određenom psećem sportu ili opremi. American Kennel Club ima svoju vlastitu kućnu stranicu (http://www.akc.org/akc/) a isto tako i FCI - Federation Cynologique Internationale, a i neki nacionalni kinološki savezi (adrese saznajte u Hrvatskom kinološkom savezu).
Većina Web-stranica je rezultat nečijeg predanog rada s mnogo ljubavi ili su pak komercijalno smišljene u cilju zarade. O tome će ovisiti i kvaliteta a i vaše zadovoljstvo Web stranicama.
Popis tih Weblokacija možete dobiti ako Web pretražitelja usmjerite na:
http://www.zmall.com/pet/dog-faqs/lists/www-lists.html
Možete pogledati i Yahoo! Popis Web lokacija koje se odnose na pse ćete pronaći na:
http://www.yahoo.com/Entertainment/Animals_Insects_and_Pets/Dogs/
*Čavrljanje (Chat): Iako i na on-line servisima na Mreži postoje mogućnosti za diskusije u realnom vremenu s ostalim srodnim luđacima za psima, America Online i ComputerServe nude najlakši način takve komunikacije "uživo". Čavrljanje prema unaprijed određenom rasporedu dio je ComputerServe Dogs Forum (DOGS) kao i AOL Pet Care Foruma (ključna riječ: PETS).
Samo za zabavu

Ja se Internetom i on-line servisima u posljednjih nekoliko godina nisam služila samo za prikupljanje informacija i komunikaciju s ostalim psetoljupcima, već sam se njima poslužila kako bih za sebe pronašla psa. Nije da sam to planirala, no kada se na jednom od e-mail popisa pojavila poruka da postoji vrlo dražestan retriver koji hitno traži novi dom, nije mi dao vrag mira i zatražila sam dodatne informacije. Nakon mnogo e-mail poruka, telefonskih poziva i faksova, Benjamin, moj kiberpesek, doletio je iz Clevlanda u Sacramento. Vidjela sam mnoge priče u kojima su se neki ljudi zaljubljivali u neke druge s Interneta, ali u psa? A što da vam kažem? Uvijek "popušim" tužnu priču i padam na velike smeđe oči.
Pretraživač

Pseći kiberprostor ne obiluje samo hladnim činjenicama - tamo ima i puno šašavih stvari kojima se možete super zabaviti. Od nekoliko tisuća kandidata odabrala sam deset najluđih koje morate vidjeti na World Wide Webu, njih ćete naći u 22.poglavlju. Dobru zabavu!
Neznalice preporučuju

Postoje i dva proizvoda koja su namjenjena pesoljubilačim ovisnicima o računalu poput...no dobro, mene! Prvi je Dogz, softverski paket koji stvara interaktivnog ljubimca koji živi u vašem računalu. Posvajate jedno od mnogih ponuđenih štenaca i date mu ime. Možete ga hraniti, maziti, bacati mu lopticu koju će on donositi ili ga slikati. Izvrsna zabava, a košta 19,95 dolara. Da biste ga naručili posjetite Web lokaciju tvrtke na
http://www.pfmagic.com/dogz
Nabavka drugog proizvoda, "Digital Dog" postera SPCA-a iz San Francisca, jest i dobra ideja a ujedno i dobro djelo. Izvorno zamišljen kako bi poticao posvojenje pasa, to djelo Paula Glassnera mudro je odavanje počasti reklamiranju računala. U sredini postera nalazi se pas okružen "opisima proizvoda" poput onog za njegov mozak: "Totally Random Access Memory" (potpuna radna memorija), "Dual floppies" (dva disketna pogona) koji opisuje uši, a nos se reklamira kao "DOGS (Double-barelled Olfactory Guidance System) - super-cooled, ultra sofisticated and very Wet. The best!" (to bi bilo nešto kao "dvocjevni njušni sustav vođenja - posebno hlađen, ultra-sofisticiran i vrlo vlažan. Najbolji!). I stvarno je najbolji. Poster košta 12 dolara plus 4 dolara za poštanske troškove i slanje iz SF SPCA, 2500 16th Street, San Fracisca, CA 94103, USA. Sav prihod ide u prilog socijalnim programima koji pomažu životinjama i ljudima.

subota, 19.03.2011.

Koji je inteligentniji?

Stalno možete čuti kako se ljudi raspituju koliko je neki pas inteligentan. Rade to samo zato da bi se kasnije mogli hvalisati. Ako pokušavate otkriti koliko dobro će se neki pas uklopiti u vašu obitelj, onda je inteligencija irelevantna. Važniji od toga su prikladnost i podložnost školovanju, kvalitete koje opisuju koliko dobro - ili loše - pas ima interesa za ono što želite da radi.
Dio rješenja te zagonetke leži u poslu za koji je određena pasmina razvijena. Neki psi - poput lovačkih - su razvijene da rade samostalno ili s drugim psima, no u svakom slučaju neovisno o čovjeku. Lovci njuhom - bigli, krvosljednici i baseti - će vjerojatnije više pratiti trag koji su nanjušili nego vaše kretanje. Lovci vidom - afganistanci, engleski hrtovi i saluki - vas uopće neće čuti kada se jednom zajure za nečim što bježi. To ne znači da neće mahati repom, uzneseni obožavanjem, kada ih ponovno stavite na povodnik, ali znači da se u žaru lova prepuštaju instinktima. Kao i kod sklonosti lajanju, školovanje ih može ublažiti ili otkloniti sklonost ignoriranju vaših želja. No, pse nekih drugih pasmina lakše ćete "urazumiti".



Uzmite u obzir tri pasmine koje se najčešće propagiraju kao jako inteligentne - graničarski koli, zlatni retriver i doberman. Ti psi izuzetno dobro prolaze na natjecanjima u poslušnosti. Znači li to da su oni pametni? Svakako. Stručnjak za ispitivanje inteligencije pasa, Stan Coren, tvrdi da te tri pasmine počinju razumijevati naredbu nakon što im je demonstrirana manje od pet puta. No, tu se radi o nečem drugom, pa ako razmislite kako i zašto su razvijeni ti psi, vidjet ćete što te pasmine - ovčarski pas, lovački pas i pas za zaštitu - imaju zajedničko: sve su razvijene za blisku suradnju s ljudskim vodičem. Uspješnost izvođenja njihova zadatka - sakupljanje i vođenje ovaca, donošenje plijena i patroliranje s policajcem ili vojnikom - temelji se na timskom radu čovjeka i životinje. Oni kao da su programirani da traže ljudsko vodstvo, a ako čovjek dovoljno zna da bi mu ga i pružio, takve će im pasmine vrlo rado služiti. Na kraju krajeva, to im je i posao.
Pretraživač

Kod mješanaca je, kao i razinu aktivnosti, teško predvidjeti inteligenciju i povodljivost. Testiranje štenadi će u tom slučaju biti od pomoći. Dodatne informacije potražite u 5. poglavlju.

petak, 18.03.2011.

Sučeljavanje s dlakom

Dopustite mi da odmah nešto rasčistim: ne postoji pas koji ima dlaku a da se ne linja. (Iznimka su tzv. golokože pasmine poput kineskog kukmastog psa, malenog psića koji ne može gubiti ono što nema - a to je dlaka). Prirodna posljedica je i to da ne postoji pas koji je hipoalergeničan. Neke se pasmine manje linjaju a neke će biti podnošljivije čak i za one koji pate od astme ili alergija, no ako niste spremni ili sposobni njegovati dlaku, bolje si nabavite zlatnu ribicu (ne mačku ili ptičicu, jer one mogu izazvati još i jače alergije).
Duga i kratka



Svi su psi pokriveni dlakom, osim prije navedenog kineskog kukmastog i još nekih golokožih pasmina. No tu prestaje svaka podudarnost, jer postoji gomila varijacija duljina, boja, uzoraka i strukture.
Duljina? Započnimo s kratkom dlakom kao kod boksera: pa onda malo dužom kao kod zlatnog retrivera, pa još dužom kao kod škotskog ovčara; pa završimo s-koliko-god-je-moguće-dugim pramenovima spetljane dlake koje, kad se pas pokrene, sliče na zgužvane grudice vate.
Boja? Zamislite sve boje od snježnobijele koju ima samojed, pa do garavo crne boje hrvatskog ovčara. Među njima postoji toliko mnogo varijacija boja u kojima se psi pojavljuju s toliko opisnih riječi kojih se ne bi sjetila niti čitava vojska modnih dizajnera da ima date godinu dana vremena. Što kažete na mišjesivu. srnastu, boju divlje svinje, jazavca ili jelenje crvenu, pšeničnu ili boju sijena, magahonij ili lješnjak? Blijedosmeđa? Dosadno. Zovite tu boju Isabella; ljubitelji dobermana je tako zovu.
Uzorci? Točke kao kod dalmatinskog psa, crni s paležom, poput dobermana, rotvajlera, gordon-setera ili mančesterskog terijera. Fleke poput onih u doga ili akite. Tigraste uzorke kao kod boksera ili pit-bul terijera. Stopljeni džumbus raznovrsnih boja pod nazivom merle (mramorasta) kod nekih australijskih ovčara, kolija i šeltija. I ne zaboravite na dodatnu opremu: bijele šape, bijela prsa, bijele okovratnike i bijele oznake na čelu (lisa).



A što je sa strukturom dlake? Baršunasto kratka, duga i svilena, ili oštra - sve to samo za jazavčare! Takve vrste dlake postoje i u ostatku psećeg svijeta, no treba dodati i kovrčavu, valovitu, meku i grubu dlaku.
Pretraživač

Svi psi se linjaju. Kratke bijele dlake dalmatinskog psa i svijetle dlake žutog labradora se lijepe na sve oko sebe i neizmjerno ih je teško ukloniti. Špicevi i koliji opremljeni su toliko debljim i gustim luksuznim bundama da u njima možete izgubiti stvari, u proljeće i jesen linjaju se u čupercima veličine ovećeg zamorca - isto vrijedi i za ostale pasmine sa dugom i gustom dlakom i pahuljastom poddlakom - no više o tome naučit ćete u 10. poglavlju posvećenom njezi dlake. Tijekom ostatka godine se dlaka linja "normalno" kao i kod "mnogih" drugih. Neke pasmine gube toliko duge i svilenkaste dlake da je niknula čitava mala industrija koja se bavi njihovim upredanjem u tkanine za pletenje, tako da zaneseni izlagači pasa na izložbama mogu na odjeći nositi uzorke krzna svojih vlastitih ljubimaca - nekima je količina dlake koju njihov pas odbaci u jednoj sezoni linjanja dovoljna za topli pulover.
Ne zaboravite

Muke s dlakom možete donekle spriječiti tako da redovito češljate svog ljubimca - ono što ostane na češlju neće se pojaviti na vašoj fotelji - no kog mnogih pasmina ni fotelja neće ostati zanemarena. Ako vas izluđuje mnogo dlake, nabavite kratkodlakog psa tamnije dlake, pa se neće toliko vidjeti.



No linjanje nije sve. Neke pasmine, poput pudla, imaju krzno koje zahtjeva šišanje otprilike svakih šest tjedana. Možete naučiti sami šišati svog ljubimca - siroto pseto će valjda preživjeti tu sramotu - ili ga možete odvesti frizeru za pse. Ova druga solucija jasno znači i izdatak. Sve morate uzeti u obzir.
Neznalice preporučuju

Katalozi koji nude opremu i pribor za pse - čiji opis možete pronaći u dodatku "Dodatni izvori" - prodaju prilično jeftinu opremu za šišanje i njegu dlake, a isto tako te stvari možete pronaći i u specijaliziranim prodavaonicama za kućne ljubimce. Tamo možete pronaći i alatku koja sliči na rukavicu s gumenom četkom koja izvrsno izvlači otpalu dlaku iz tepiha, automobilskih presvlaka i sličnih tapeciranih stvari, a postoje i posebno dizajnirani usisavači koji uspješno dobivaju bitke s dlakom.
Samo za zabavu

Kada sam kupila svog prvog dugodlakog psa, kući sam ponjela pregršt stranica sa savjetima - kako da ga hranim, koje je injekcije primio, kako ga prijaviti, kojim se instruktorima za školovanje obratiti, s imenima veterinara i kinoloških klubova. Pušilo mi se u glavi i zastala sam na trijemu sa štenetom u rukama i pitala uzgajača ima li još nešto što bih trebala znati?
Razmislio je i rekao: "Da. Nikada nemojte nositi crno."
Ali moda je diktirala drugačije, tako da sam postala stručnjak za četkanje i iščešljavanje. Nekoliko godina nakon što je Lance uginuo, nešto sam prčkala po registratorima tražeći neke račune. U jednoj sam mapi pronašla dlaku. Njegovu. Gotovo sam se rasplakala.
Vrlo sam tolerantna kad je u pitanju dlaka, no sada je barem jedan od mojih pasa u skladu s modnim trendom: potpuno crn. Ono što s njega otpada se ne vidi toliko, ali dlaka je i dalje tu.

četvrtak, 17.03.2011.

Možete li ukorak sa svojim štenetom

Razina aktivnosti nije povezana s veličinom, osim kod ekstrema. Neke velike pse izjutra jedva zanima išta drugo osim kreveta, doku su neki mali psi "u pogonu" 24 sata dnevno. Između toga su psi svih veličina i razina aktivnosti.



Razinu aktivnosti neke pasmine možete ponekad procijeniti tako što ćete provjeriti za kakvu vrstu posla je ta pasmina uzgojena, no tako ćete dobiti samo opće dojam. Svaka se individua razlikuje prema tome od kakvih je jedinki križanjem potekla, prema starosti, zdravstvenom stanju, ali vrijedi osnovno pravilo: pasmine koje su predviđene za to da čitav dan budu u pokretu, primjerice sportske pasmine, u većini će slučajeva biti stalno "u pogonu" nego neka glomazna čuvarska pasmina koja radi samo kada zlikovci upadnu u njihovo dvorište ili kuću. Pasmine poput dalmatinera, koje su uzgajane tako da kilometrima trče pored vatrogasnih kola (u Americi su dalmatineri nekad pratili vatrogasna kola koja su vukli konji, a i danas su zaštitni znak vatrogasaca) najvjerojatnije neće žudjeti za tim da život provedu spavajući u foteljici. Terijeri, pak, koji su smišljeni da bi uništavali štetočine, neprestano su na "dužnosti" i spremni na akciju.
Pretraživač

Testiranje štenaca vam isto tako može dati dobru predodžbu o razini njihove aktivnosti, a posebno je korisno ako procjenjujete štene kojem roditelji ne pripadaju istoj pasmini. Dodatne informacije o tome potražite u 6. poglavlju.
Neke vrste pasmine su selektivno aktivne - "uključeni" su vani a "isključeni" kada su kod kuće. Mnogi lovački psi i njihovi križanci su vrlo aktivni kada se nalaze u prirodi i na svježem zraku, ali su isto tako i savršeno zadovoljni ako se mogu sklupčati ispred peći nakon što su se vani dobro izjurili. Najbrži pas na svijetu, trkaći engleski hrt (greyhound) toliko se voli izležavati, da ga je jedna skupina ljudi prozvala "prekrivač za fotelje koji ide 70 km na sat".
Savjet

Probleme koje izaziva velika razina aktivnosti - poput destruktivnosti i bespotrebnog lajanja - možete spriječiti da takvog psa usrećite time što ćete mu svakodnevno pružiti dovoljno kretanja na svježem zraku. Kada moj mladi retriver ne "odradi" svojih 40 minuta gotovo svakodnevnog ludovanja, onda se sav ushoda, neprestano mi donoseći igračke ili pokušava starijeg psa natjerati da se s njim igra lovice. Ali ako se dobro izjuri ili mu se dovoljno dugo baca neka igračka kako bi je on donosio, bit će zadovoljan čitav dan.



Razina aktivnosti ne podrazumijeva samo potrebu za kretanjem. Nekim pasminama nije dosta to što su stalno u pokretu, oni o tome moraju obavijestiti i čitavo susjedstvo. "Hiperaktivnost" ili "lajavost" je isto tako i stvar osobnih sklonosti: jedan pas može za nekoga biti izvrstan čuvar dok će nekom drugom biti samo lajava pokora. Za druge je pak, zaigrana živost takve pasmine velik ustupak za malo - ili mnogo - dodatnog lajanja. Opet ću ponoviti: budite svjesni koliko toga možete tolerirati. Pravilno školovanje može ukrotiti neke od krajnje nepoželjnih osobina temperamentnih pasa, no ništa ne može pretvoriti energičnog i lajavog šeltija u mirnog i tihog buldoga.

srijeda, 16.03.2011.

Pasmine i veličine pasa

Raspon veličine u pasa je doista nevjerojatan i toliko širok da je, iako se radi o istoj vrsti životinja, teško je zamisliti situaciju u kojoj se pas s jednog kraja tog spektra - primjerice, bernardinac - pari s onim s druge strane spektra, uzmimo, patuljastom pudlom. (Iako ne biste smjeli podcjeniti želju bilo kojeg od pasa da pokuša izvesti i takvu kombinaciju!)



Neki ljudi koji obožavaju male pse boje se velikih. Neki pak koji vole velike, podruguju se malima, smatrajući da oni baš i nisu "pravi psi" i nazivajući ih "partvišima", "krpama za prašinu" ili "štakorčićima". Izgleda da veličina baš toliko i ne znači samim psima koliko ljudima koji ih imaju; mnogi mali psi imaju ratoboran stav kakav bi bio osobito opasan da se radi o velikom psu a mnogi veliki psi ne žele ništa drugo no da stalno budu u vlasnikovom zagrljaju.
No s praktične strane gledano, veličina je prvi čimbenik koji biste trebali uzeti u obzir prilikom izbora psa, ako ni zbog čega drugoga, onda zbog razlike u troškovima koje imate ako držite psa koji dnevno pojede četvrt šalice hrane nasuprot onome koji pojede sedam takvih šalica.
Bože, al` je velik!
Neki ljudi jednostavno žele samo velike pse. Oni su odličan izbor ako se radi o aktivnim ljudima: joggerima, planinarima, biciklistima. Čak i najdruželjubiviji veliki pas djeluje bolje kao zaštita od provalnika nego najnasrtljiviji mali pas (iako kriminalistički stručnjaci tvrde da i najmanji pas može dobro odigrati svoju ulogu alarmirajući vlasnike na nepozvane goste i dajući time zlim tipovima do znanja da nisu ušli neopazice).
Pretraživač

Biste li svojeg psa trebali školovati za zaštitu? Pogledajte 12. poglavlje.
Veliki psi mogu vući kolica, hodati kilometrima i satima trčati za loptom. Obično nisu toliko osjetljivi na dječje navlačenje za uši i potezanje za rep, a i priličan udarac pod rebra neće ga odbaciti na drugi kraj sobe. Dok mali pas može poslužiti poput termofora, ako ga pustite da s vama spava u krevetu, veliki u tom slučaju grije poput radijatora - glasno vas podsjećajući na svoju pristunost (mogi veliki psi hrču) i zauzimajući mjesto još jedne osobe.
No, treba sagledati i drugu stranu. Što je pas veći, to pojede i više hrane, a time proizvodi i više "kakice". Velikog psa je teže svladati i veća je vjerojatnost da će srušiti vašeg mališana ili baku, s manje napora će uništiti vašu imovinu ili će, prije nego mali psi, izazvati ozbilje povrede ako odluči nekoga ugristi. Nametljivi mali pas je zabavan; namjetljivi veliki pas je opasan. S velikim psima je teže putovati i skuplji je njihov smještaj u hotelima za pse. Ako nemate vlastiti smještaj, može se dogoditi da otrijete kako je gotovo nemoguće osigurati smještaj za velikog psa.



Veće pasmine općenito imaju veće potrebe za kretanjem i, ako ga bude toliko koliko je potrebno da budu zadovoljni, višak energije će utrošiti na drugi način - kopanjem, lajanjem i žvakanjem.
Nije točno da je nemoguće držati čak i one najveće pse u stanovima, gradskim kućama i domovima koji imaju malene vrtove - ako u to sumnjate, dođite u zagrebački park Maksimir - no u takvim uvjetima se morate dvostruko više truditi da biste zadovoljili njihove potrebe. Još jedna stvar koju biste trebali uzeti u obzir ako ste gradski vlasnik psa jest da je, u dane velikih pljuskova i oluja, malom psu dovoljno nekoliko listova novina da bi se olakšao, dok velikima neće biti dovoljno niti nekoliko primjeraka novog Vjesnikovog formata.
Tehničke stvari

U nekim je pasminama razlika u veličini mužjaka i ženke prilično velika - ponekad i od 6 do 12 cm i čak i do 15 i više kilograma. Ako vas jako privlači neka divovska pasmina, poput bernskog planinskog psa ili mastifa - ili pasmina razumnije veličine poput boksera - a ipak se želite približiti lakšoj granici standarda, odaberite ženku.
Male stvari koje mnogo znače
Neki im se rugaju zbog veličine, no male pse baš i nije briga za to. Oni žive životom o kojem veliki psi mogu samo sanjati. Samo malenog psa možete prošvercati u trgovinu skrivenog u veliku žensku torbicu. Ta vrsta prenosivosti i mogućnosti da ga nosite svugdje sa sobom, u kombinaciji sa dražesnim lišcem i očima poput gumbića, čini držanje malih pasa mnogo zabavnijim nego što si to većina ljudi koji više vole "prave pse" može i zamisliti.



Postoje i neke praktične prednosti.
Malog psa možete okupati u kuhinjskom sudoperu a da pritom ne nategnete kralježnicu dok ga podižete. Mali pas vam može sjediti u krilu dok gledate televiziju. Nije ga teško prošetati, čak niti maloj djeci. Troškovi hrane su mnogo manji. Uz vaš normalan korak oni moraju brzo "kaskati", tako da je njihovu potrebu za kretanjem lako zadovoljiti.
Loša strana malih pasa je ta što znaju biti zajedljivi i lajavi, a svakako su vrlo krhki, što ih čini nepogodnima za obitelji s jako "razigranom" djecom. Isto tako, često trebaju zaštitu od velikih pasa od kojih mnogi smatraju te pahuljice dobrim predjelom.

utorak, 15.03.2011.

Krenimo od početka

Odabir pasmine ili tipa pasmine jedna je od stvari koja će vas najviše veseliti pri nabavci novog psa. Moći ćete birati među izuzetno velikim brojem pasmina, otkrivati pasmine za koje nikada niste čuli niti ste mogli zamisliti da uopće postoje.



Krenite nepristrano i budite iskreni kada sagledavate svoj život, želje i očekivanja. Imajte na umu sljedeće čimbenike:
- veličinu i zahtjeve za prostorom
- razinu aktivnosti
- pitanje dlake
- pogodnost za školovanje i želju za dominacijom

Oprez

Ne zaboravite da je pas samo jedna strana jednadžbe; vi ste ona druga. Budite iskreni kada budete razmišljali o sebi i o tome koliko ste izmjena spremni učiniti u svom životu kako biste se prilagodili psu, bez obzira radilo se o češćem usisavanju tepiha, upornom školovanju ili nekoj vrsti svakodnevnih vježbi koje će psa koji je ušao u vaš život održati u formi.

ponedjeljak, 14.03.2011.

Zaboravite "ljubav na prvi pogled"

Kod pasa je isto kao i kod ljudi. Ako vas u nekom trenutku iznenada i snažno netko privuče, to nikako nije jamstvo za dugotrajan i dobar odnos. Možda jeste odrasli sa škotskim ovčarom u kući u predgrađu koja je imala veliko dvorište i gdje je vaša mama bila čitav dan kod kuće, i možda i dalje smatrate da je škotski ovčar vaša "omiljena pasmina". No ako sada živite u malom stanu u gradu i volite skupu odjeću uglavnom tamnih boja, onda ta pasmina i nije najbolji izbor.
Tako krenite iznova, s pravednom procjenom svog života i pasa koji se u njega najbolje uklapaju.
Samo za zabavu

Ja sam odrasla u kući u kojoj se smatralo da je nedvojbeno najbolja pasmina svih vremena bokser. Iako ih i dalje volim, nisam živjela s nijednim otkad sam napustila svoj dom. Razlog? Od psećih slina dobivam ospice, a iako bokser nije najslinavija pasmina - njufaundlend bi vjerovatno osvojio prvo mjesto - dovoljno su vješti u tome da ih se radije klonim.
Mojoj mami, s druge strane, ništa ne znači nositi ručnike po kući i brisati pseće gubice, ali one hrpe dlaka koje se skupljaju u kutovima moje kuće - moji se psi toliko linjaju da pomišljam da počnem plest pulovere od njihove dlake - tjeraju moju mamu na urlikanje. Usisavač mi je stalno pri ruci, no imajte na umu da moj pas srednje duge dlake baca crnu dlaku, jednu po jednu, svakog dana, a onaj dugodlaki tijekom "velikog" linjanja dva puta godišnje proizvodi dovoljno sivih, bijelih i tamnih pahuljica da mogu svaki tjedan napuniti veći vrećicu za namirnice.
Dlaka ili sline. Ponekad se izbor odgovarajućeg psa svodi i na nešto tako jednostavno poput toga.

nedjelja, 13.03.2011.

Vaša obitelj je njegov čopor

U redu, svaki pas je u duši vuk, no mi smo svakako učinili mnogo izmjena na ostatku njegove osobe, kako bi smo neke osobine oslabili a neke pojačali. Nijedna vrsta na svijetu ne može se pohvaliti takvom raznolikošću veličina oblika i namjena.

Samo za zabavu

U vlastitom domu imam jednog psa koji je u stanju puzati kilometrima, preskočiti obrok i ne spavati ako postoji i najmanja mogućnost da mu netko baca nešto u vodu kako bi on to mogao donositi, donositi i donositi, sve dok se ne sruši od umora, dok s njega kaplje voda koja je jednako toliko njegov element koliko i zrak koji diše. Moj drugi pas izbjegava pudlice, no ima stalnu potrebu da sakuplja djecu. Jedan je retriver, a drugi ovčarski pas. Jedan je ponukan nagonom da donosi plijen, a drugi prastarim nagonom da tjera plijen. Tijekom vremena su se te dvije vrste ponašanja lovca razdvojile - jedna je obilježje retrivera, a druga pasa ovčara - i uzgojem se postiglo da one postanu selektivno snažnije izražene kako bi životinjama dale funkciju u ljudskom društvu.
Pasmine i tipovi unutar pasmina pasa razlikuju se po veličini, razini aktivnosti, kolčini dlake koju odbacuju u vrijeme linjanja te pogodnosti za školovanje. Stoga je dobra zamisao postati stručnjakom za pse, manje iz razloga da biste zadivili obitelj kada vidite nekog psa na televiziji - "To vam je Schipperke, belgijska pasmina, prvotno je služila kao pas čuvar na brodovima u kanalima" - a više iz razloga da biste bili u stanju analizirati kako će se određena pasmina ili njezin tip uklopiti u vašu obitelj.



Odabir pravog psa za vas, vašu obitelj i vaše živote, prvi je korak u stvaranju psa vaših snova.
Vratimo se na trenutak vuku. Sjetite se svih onih poželjnih pasminskih osobina - tjeranje, skupljanje ovaca, zaštita čopora - to su osobine vuka koje su se tijekom vremena pojačavale ili prilagođavale da bi pse bolje uklopile u ljudsko društvo. Tragovi nekih drugih vučjih osobina žive i dalje u današnjim psima, uključujući želju da se točno zna na kakvom je položaju netko u čoporu, bez obzira radilo se to o psećoj ili ljudskoj obitelji - te pridruženoj želji za poboljšanjem statusa. (Vidite li koliko su nam slični?)
Psu su, zahvaljujući tisućama godina pripitomljavanja, općenito mirniji od vukova. No, dovoljno je da pogledate samo statistike koje pokazuju slučajeve ugriza pasa pa da vidite da u tom području još uvijek postoje neki problemi.
Najčešće su žrtve takvih odmjeravanja snaga djeca, najmanji i najranjiviji članovi "čopora". Kada čitam priče o obiteljskim psima - obično nekastriranim mužjacima trenutno popularne opake pasmine - koji su napali djecu "bez upozorenja, iz čistog mira", znam da u toj priči nešto nedostaje. Iako ima ludih pasa, u većini slučajeva su zbog nemilog događaja bili više krivi ljudi nego njihov pas. Nabavili su psa koji nije za njih, problem uvećali time što psa nisu socijalizirali i školovali i na kraju još nisu ni prepoznali znakove upozorenja koje im je upućivao pas u nastojanju da postane vođa. Rezultat je tragedija za dijete, koje s posljedicama napada mora živjeti čitav svoj život, i za psa, koji obično nakon toga gubi život.



Oprez

Zov divljine: mješanac psa i vuka
Izgleda da se nikako ne možemo dogovoriti sami sa sobom kad su u pitanju vukovi. Prvo smo ih mrzili, gotovo do istrebljenja. Sada ih volimo - a i njihove bliske srodnike hibride pas-vuk - s tolikom predanošću koja je za mnoge vučjake podjednako smrtonosna kao i mržnja, koju je zamijenila.
Rezultat križanja vuka i psa - najčešće haskija, malamuta ili njemačkog ovčara - taj hibrid vuka je prekrasna, inteligentna životinja i potencijalno opasno društvo o kojem se može pravilno brinuti i njime upravljati samo nekolicina osoba. Često su destruktivni i rijetko s njima uspijeva kućni odgoj. Vrlo su odlučni i umjetnici su u bježanju te mogu lako postati pravi grabežljivci.
U vezi s tim svi se slažu.
No kada je riječ o tome bi li uopće smjeli imati svoje mjesto u ljudskom društvu, tu se mišljenja široko, pa čak i žestoko razilaze.
Inteligencija koju njihovi ljubitelji obožavaju, u kombinaciji s njihovom veličinom i snagom, stvara probleme kad odrastu i počnu činiti ono što je prirodno: pokušavaju zauzeti više mjesto u socijalnom poretku, izazivajući autoritet svojih ljudskih "članova čopora". Veliki udio u ukupnom broju smrtonosnih napada i ozljeda koje su počinili domaći psi pripada ovim životinjama, a sigurno ste čuli i mnoge priče o podlim napadima - posebno na djecu - koje su učinili prividno poslušni ljubimci.
Zbog takvih problema su mnoge općine zabranile držanje tih životinja, mnoga prihvatilišta za napuštene životinje ih ne žele udomiti, a nekoliko organizacija koje ih primaju na stalno zbrinjavanje više nemaju dovoljno mjesta za njih. Rezultat toga jest da su mnogi od njih glavom platili danak svojoj popularnosti.
Sve ovo bi trebalo značiti da je hibrid vuka ljubimac kojeg bi većina ljudi trebala izbjegavati.



Oprez

Statistike pokazuju da su psi koji su sudjelovali u napadima najčešće nekastrirani mužjaci, naročito mlađi odrasli psi koji ulaze u pubertet - što je još jedan od razloga zbog kojeg je toliko važno kastriranje. Dodatne razloge za kastriranje ljubimaca potražite u 13. poglavlju.
Uvijek proučite povijest određene pasmine koja vas zanima. Velik i snažan pas koji je namjenjen tome da brani svoj posjed ili imovinu, koji radi samostalno i sam prosuđuje i donosi odluke, vjerovatno neće s veseljem podnjeti vaše nametanje. On možda jest iznimno inteligentan, pa čak i poslušan u rukama iskusnog vodiča pasa, no u jednoj prosječnoj obitelji vrlo je često tempirana bomba.

Ne zaboravite

Većini ljudi i obitelji najviše odgovara čistokrvni pas ili križanac onih pasmina koje su razvijene da budu pogodne za školovanje i ljudsko vodstvo, i koji nisu toliko opsjednuti time da budu vođe. Psi posebno razvijeni za društvo i pratnju, poput patuljastih pasmina, odgovaraju toj ulozi, a isto tako i neki lovački i pastirski psi, poput zlatnog retrivera i škotskog ovčara (kolija).

subota, 12.03.2011.

1. dio - Počinjete razmišljati o psu

U ovom dijelu...
U ovom dijelu knjige objašnjavamo vam gdje možete nabaviti novo štene ili psa i koja vam je oprema potrebna za ostvarivanje dobrog odnosa na samom početku. Isto tako ću vam pomoči da dokučite odgovara li vašoj obitelji bolje mužjak ili ženka, štene ili odrastao pas. Ako želite čistokrvno štene, iznjet ću vam neke činjenice koje će vam pomoći da pronađete dobrog uzgajača, ta da otkrijete zašto pod svaku cijenu treba izbjegavati one ostale. Razmišljate o odraslom psu? Dobro! U ovom dijelu ću vam dati mnogo informacija koje će vam pomoći da ga pronađete na dobrom mjestu.



1. poglavlje - Raznolikost mogućnosti

U ovom poglavlju
- Zaboravite "ljubav na prvi pogled"
- Veličina vašeg psa
- Možete li ukorak sa vašim štenetom
- Sučeljavanje s dlakom
- Inteligencija pasa
- Surfanje po kinološkim Web-stranicama

Nije potrebno da otiđete na izložbu pasa kako biste zaključili da su psi nekada bili vukovi. No mi mo se tu umješali i postigli zapanjujuće rezultate. Bez obzira na to koliko stotina godina je to bilo, teško je zamisliti vuka kao pretka jednog maltezera ili pudla. Dakako, u malamutu, njemačkom ovčaru pa čak i škotskom ovčaru još i možete prepoznati vuka. Ali u maltezeru? Pahuljastom, medenom, tako malenom da može stati u oveću žensku torbicu...teško je zamisliti takvu životinju kako goni jelene u smrznutoj šumi ili podiže gubicu i zavija na mjesec.
No, ako pažljivo promatrate, čak i one najmanje pse, prepoznat ćete u njima vuka. To vrijedi za sve pse koji su ikada kročili zemljom, za generacije tragača i pastirskih pasa, luksuznih psića i pasa za vuču saonica. Unatoč nadljudskim naporima naše vrste da izmjeni njihovu, oni su u srcu i dalje životinje od kojih potječu. To su čoporske životinje sa svojim jezikom koji je u mnogo čemu sličan našem vlastitom, a što ih je i učinilo tako pogodnim za uključivanje u naše obitelji.
To znači da će, bilo da se radi o maltezeru ili malamutu, patuljastom pudlu ili tibetanskom mastifu, svaki pas razumijeti značenje smiješka, i ljudskog i psećeg. Svaki će pas s užitkom pomirisati najodurniju smrdljivu stvar koja postoji, a vjerovatno se i uvaljati u nju. I svaki pas, bez obzira na to je li mješanac ili čistokrvan, želi biti dio obitelji, čopora.

petak, 11.03.2011.

Dodatne napomene

Osim toga što se bavim savjetovanjem ljudi glede njihovih ljubimaca, živim od uredničkog posla, tako da sam prilično osjetiljiva na "ispravnost" jezika. No, u jednom uskom području se ne slažem sa stručnjacima: radi se o uporabi zamjenica "ono" ili "to" prilikom obraćanja životinjama. Meni se to ne sviđa.
Stolica je "to". CD je "to". Laserski pisač je "ono", iako se moj zove Lance - naravno, prema psu koji mi je mnogo značio. Životinje su živa, draga bića koja razmišljaju, to su "oni" i "one". Stoga ćemo u ovoj knjizi tako i opisivati.
U prilozima će se "on" ili "ona" rabiti za oba gramatička roda, osim ako ne bude posebno drugačije označeno.
Točnost ove knjige provjerili su drugi kinološki stručnjaci, uključujući i tim veterinara, stoga, ako imate bilo kakvih pitanja vezanih uz vašeg psa, obavezno potražite pomoč svojeg veterinara, instruktora za školovanje pasa, biheviorista ili drugih profesionalaca koji se brinu za ljubimce. Nijedna knjiga, pa tako ni ova, ne može zamijeniti njihovo stručno znanje.


I na kraju vas pozivam da me upoznate s vašim psom i ispričate pokoju priču iz vašeg zajedničkog života. O junačkim djelima moja dva psa - Andyja, šeltija (šetlandskog ovčara) i Benjamina, ravnodlakog retrivera - možete čitati u mojoj tjednoj kolumni Pet Connection, koja se objavljuje putem Scripps Howard News Servicea, a svakog tjedna se objavljuje u Pet Care Forumu mreže America Online ( tamo će vas odvesti ključna riječ PET). Moja e-mail adresa je Giori@aol.com, no "obična pošta" mi je podjednako draga, a možete je slati na adresu:

Gina Spadafori
Pet Connection
5714 Folsom Blvd., No. 211
Sacramento, CA 95819
USA

četvrtak, 10.03.2011.

Kako je organizirana ova knjiga

Knjiga "Psi za neznalice" podjeljena je u pet dijelova. Ako želite nabaviti psa, najbolje je da počnete od početka. Ako već imate psa, možete nešto i preskočiti i potražiti poglavlja koja se odnose na najvažnije probleme koje s njim imate. Ako pak želite zadiviti svoje suradnike objašnjavajući im razlike između dvije vrste terijera, vjerovatno ćete pročitati čitavu knjigu.
Bez obzira na to koji redosljed odabrali, evo što ćete pronaći:



1. dio - Počinjete razmišljati o psu
Mješanca ili čistokrvnog? Velikog ili malog? Koju pasminu? Štene ili odraslog psa? Mužjaka ili ženku? Kod uzgajača, iz prihvatilišta ili prodavaonice kućnih ljubimaca? Kakvu ogrlicu? Kakvu četku? Koliko god te odluke bile složene, u njima ćete jednako tako i uživati. Ovaj dio knjige vas postepeno vodi svakom od njih.

2. dio - Štene ili odrastao pas dolazi kući
Dodatne odluke - koje štene? kojeg psa? - i informacije koje će vam pomoći u odlučivanju. A kada jednom u svoj dom dovedete štene ili psa, tu je sve što je potrebno da biste svoj odnos izveli na pravi put, uključujući i savjete za kućni odgoj male štenadi i velikih pasa.

3. dio - Življenje s psom
U ovom dijelu razmatramo rješavanje problema i osnove njege za sve vrste i dobi, zajedno sa savjetima za izbor profesionalaca koji se brinu za životinje. Planirate leglo? Naučite zašto to vjerovatno ne biste trebali učiniti, a ako ste u tome ipak ustrajni, saznajte kako to izvesti, od pronalaženja parnjaka do pronalaženja dobrih domova za vašu štenad.

4. dio - Radosti s psom
Zabavite se! Otputujte na natjecanje. Ima i zabavnijih stvari od odlaska u šetnju u obližnji park. Čitav ovaj dio je posvećen njima, a sve kako bi vas naveo na razmišljanje.

5. dio - Desetke
Od obrane posjeda do učenja psa trikovima, neke od najboljih postupaka sačuvali smo za kraj. Pročitajte ga s psom u krilu - užitak će za oboje biti veći.

Sličice u ovoj knjizi

Tehničke stvari

Možda ćete htjeti znati malo više o tome zašto neke metode u kućnom odgoju ili pri školovanju daju bolje rezultate od drugih. Ova sličica označava mjesto na kojem možete pronaći takve informacije. Ako želite naučiti samo osnovne stvari, zaobiđite tog gnjavatora.

Savjet

Ova sličica upućuje na stvari koje vam mogu znatno olakšati život s vašim psom ili ga učiniti sretnijim i zdravijim.

Neznalice preporučuju

Ova sličica obilježava neke najbolje proizvode ili usluge za ljubitelje pasa.

Samo za zabavu

Ova sličica naznačuje posebne informacije koje nisu bitne ali su zanimljive i zabavne.

Pretraživać

Ova sličica podsjetit će vas na odnosne informacije negdje drugdje u knjizi ili će vas odvesti do podrobnije rasprave na tu temu u nekom drugom poglavlju.

Ne zaboravite

Ova vas sličica upozorava na informacije koje su toliko važne da biste ih trebali pročitati i nekoliko puta, kako biste bili sigurni da ćete ih zapamtiti.

Oprez

Ova sličica upozorava vas na najčešće pogreške koje čine vlasnici pasa, dajući pritom i savjete kako da ih izbjegnete.

Upozorenje!

Ova sličica označava stvari koje ljubitelji pasa zanemaruju u opasnim situacijama - koje mogu biti opasne i za ljude i za ljubimce.

srijeda, 09.03.2011.

Postanite informirani

Sjetite se što ste sve redili prije nego što ste kupili posljednji auto ili televizor. Vjerovatno ste ih uspoređivali po trgovinama, pokušavajući dokučiti koji proizvođač nudi poizvod koji vam najviše odgovara prema specifikacijama, ugledu i pouzdanosti, te cijeni nabave i održavanja.
Ako ste mladi, slobodni i tek krećete u posao, vjerovatno nećete kupiti kamionet. Isto tako, ako mnogo vremena provodite u prevoženju velikog društva vašeg sina s jednog izleta na drugi, ili pak stalno kupujete nekakvu drvenu građu za preuređivanje kuće, sigurno nećete nabaviti maleni sportski auto.
Što se tiće televizora, vjerojatno ste uzeli metar i izmjerili koliko prostora imate i hoće li vam stati na za to predviđeno mjesto na regalu.



A sada razmislite: ako sve bude u redu, psa ćete imati dulje nego što ćete zadržati svoj novi automobil i vjerojatno dulje nego što će televizor biti u stanju raditi.
Pa čemu stoga toliko čuđenje kada spomenem da trebate pažljivo birati kada kupujete psa? Uzmite dovoljno vremena i proućite karakteristike. Otkrijte moguće pogreške, razmislite o troškovima održavanja. Dajte si zadatak da provjerite osobu od koje nabavljate psa, jer ako dobivate garanciju, onda zasigurno želite imati posla s ljudima koje neće progutati zemlja kada ih budete trebali.
Morate biti znalački kupac - prije nego nabavite psa i svaki dan nakon toga.
S takvim stavom i informacijama koje slijede u ovoj knjizi, na dobrom ste putu da postanete stručnjak za pse - i još bolje, zadovoljan vlasnik psa.

utorak, 08.03.2011.

Kako popraviti stanje kod psa kojeg već imate?

Naravno, mnogi ljudi ni ne pomišljaju na to da napuste svoje pse, iako su već odavno izgubili volju i bez obzira na to što je odnos već poprilično zategnut. Trpe "zločeste" pse isto kao što trpe i loše brakove, a mnogi i iz istog razloga - jer će slomiti srca svojoj djeci ili jer će razočarati prijatelje i rodbinu; jer je tako ispravno ili jer ne žele priznati da su pogriješili; jer misle da ako im želja bude dovoljno snažna, možda bude bolje; jer je taj problem možda njihova pogreška, i sigurni su da ga (ili je) i dalje vole. Jeste li vi ta osoba? Možete dobiti nekoliko bodova zato što ste pravedni, ali ipak priznajte: nije nimalo zabavno. Vi želite dobrog psa.



Zašto vam je potrebna ova knjiga?
Uzrečica u krugovima imstruktora za školovanje pasa - "Svaki vodič dobije psa kakvog zaslužuje" - odnosi se na činjenicu da je vaša šansa da postignete uspjeh izravno povezana s vašim mogućnostima da pravilno odaberete, odgojite i živite s psom. Dobit ćete upravo onoliko koliko ste i uložili (truda).
U više od deset godina koliko se bavim savjetovanjem ljudi u vezi s problemima koje imaju sa svojim psima, otkrila sam da je nedostatak informacija, a ne nedostatak truda ili brige, najčešći razlog neuspjelim parovima pasa i ljudi.
Kakvu vrstu psa vi zaslužujete? Mislim da zaslužujete zdravog, sretnog i dobro odgojenog psećeg prijatelja, a ja ću vam pokazati kako da ga dobijete - ili svojeg pretvorite u takvog. A tada ću vam pokazati kako da se luda zabavljate dijeleći svoj život sa svojim čudesnim psom.

ponedjeljak, 07.03.2011.

Preventivni pristup

Nitko ne uzima psa misleći da će ga kasnije ostaviti u prihvatilištu za napuštene pse. Sama pomisao na to je bolna. Psa nabavljate zato što želite pristojnog prijatelja koji će vas voljeti. Prijatelja za igru vašoj djeci. Ili možda čuvara.



Najvažniji čimbenik, koji će odlučiti hoćete li završiti s psom iz snova ili nekom potencijalno opasnom zvjeri bolesnog ponašanja, jest koliko dobro ćete se obrazovati prije nabavke psa i koliko ćete nakon toga dobro podučiti vašeg psa.
I to je dijelom smisao ove knjige: pripremiti vas za ispravan odabir, kada budete spremni dovesti psa u kuću, i dati vam informacije koje su potrebne da biste ostvarili sve ono što je obećavao prvi susret s njim.

nedjelja, 06.03.2011.

Ljubav je prolazna

Kada se radi o štenadi, ljubav na prvi pogled može prerasti u katastrofu. Godinu dana kasnije Reksi i koli se susreću u prihvatilištu za napuštene pse. Marku izgleda nikada nisu smetale Lessijeve dlake na trapericama, ali vi ih više ne možete podnositi na svojoj odjeći. A što se riče Reksija, tko bi rekao da će izrasti u takvu grdosiju? Pa vi nemate ni dovoljno prostora ni vremena za kretanje koje je njemu potrebno. A i puna vam je kapa vikanja na djecu oko toga čiji je red da počisti njegove nagazne mine u dvorištu. Jedan pas nije dobro odgojen, drugi pak nikako da shvati da žvakanje svega i svačega nije u redu. Nije ni čudo, jer nijedan od njih to nije naučio kao štene.



Oni su i dalje dobri psi. Mladi i zdravi. Dom u prirodi, malo odgoja i bit će savršeni - za nekog drugog.
Problem je u tome što nisu više tako slatki. Možda se obojici posreći, a možda nijednom. Niste vi krivi, zar ne?

subota, 05.03.2011.

Faktor vauuuu

Šteta je što se ne možemo malo više othrvati dojmu kojeg na nas ostavlja štenad. Stotine i tisuće ljudi svake godine u svoje domove donosi štenad, a mnogi od njih to čine nakon samo nekoliko trenutaka razmišljanja.
Želja mi je da iz ove knjige izvučete pouku. Impulzivna nabava šteneta daje najmanje mogućnosti za stvaranje uspješnog odnosa. No, to se ipak često događa.
Možda će te ugledati štene na ulici, u prozoru prodavaonice kućnih ljubimaca koji je sav obljepljen simbolima kreditnih kartica koje imate u novčaniku. Ili će vas presresti neki klinci ispred dućana držeći kutiju sa štencima koje nude besplatno.



"Velite da se ne linja baš tako jako?" pitate one simpatične ljude u prodavaonici kućnih ljubimaca, dok milujete štene kolija, misleći pritom na svoj tamnoplavi kauč i ormar pun crnih stvari. Štene uzdiše i privija vam se uz vrat. Uskoro rastućoj gomili potrepština na blagajni dodajete i češalj, a kada počnete brinuti o troškovima, prodavač vam brzo ukazuje na to da uvijek možete pariti svoje pseto i vratiti novac prodajom štenadi. Pogledate to predivno lišce i zamišljate još sedam takvih, te kako bi se u vašem džepu moglo naći još sedam puta više novaca nego što ste vi platili svoje štene. Predivan ljubimac i povrat vaše investicije? Prodano.
Ili vas pak pokreće čisti altruizam.
"Striček, gledajte, izgleda da se ovom baš vi sviđate!" kaže dijete ispred dućana, a vi se zaustavljate samo malo da bi ste pomazili štene s nevjerovatno zgodnom mrljom na oku. Štene vam liže ruke dok se vaš mozak zadimio pokušavajući riješiti dilemu. Znate da biste trebali zvati suprugu. No, niste li razgovarali o tome da, sada kad ste kupili kuću, jednoga dana nabavite i psa? Pa nije valjda štene tako velika briga? Kao dijete ste uvijek imali psa; kako sada da svojoj djeci uskratite to zadovoljstvo?
"Tata je rekel da ak` ih se danas ne rešimo, da ih bu vtopil" - brzo će klinac.
"E, Reksija nebu!" - zaderete se i malo potom se vozite kući sa štenetom na sjedalu i prtljažnikom punim hrane za štenad.

petak, 04.03.2011.

Kako nastaju pseće nesreće?

Previše se odluka vezanih uz pse donosi zbog emocija, a ne na temelju činjenica. Stvar je u tome da smo svi mi slabi na lišca koja imaju štenci.
Jako je malo stvari koje su slađe od šteneta, bez obzira na to o kojoj se pasmini radilo. Obdareni su nosićima poput čokoladnih bombončića, velikim očima koje blistaju znatiželjom i pažnjom, velikim šapama, smiješnim dugim nogama zbog kojih tako neodoljivo trapavo hodaju, te mekom, pahuljastom dlakom koja je bolja za glađenje od bilo kojeg plišanog medvjedića.
Poput ljudskih beba, štenci čak i mirišu drugačije.



Moja je teorija da su tako načinjeni zbog neke vrste genijalne prirodne zaštite, kako bi spriječili odmazdu ljudi o kojima ovise, a zbog svakog onečišćenog tepiha, izgrizenog prsta ili sažvakanog ruba kauča, tijekom, kako ponekad izgleda, dugog razdoblja djetinjstva i adolescencije. Ulazite u hodnik i ugledate vaše čudesno štene pored vaših novih i vrlo skupih tenisica, kako ih glođe i para im jezik svojim oštrim mliječnim zubima. Osjećate kako vam krv navire u mozak. Štene zastaje i pritom mu iz gubice viri komadić fine kože. Prije nego što ga stignete ščepati za vrat, ono već trči prema vama, spotičući se o vlastite velike šape, svakim djelićem tijela pokazujući kako je sretno što vas vidi. I prije nego što postanete toga svjesni, vi se smješkate.
Jeste li sada shvatili što mislim? Mislite li da bi se divlji pas raznježio zato što je štene slatko? Razmislite ponovno. Da se radilo o njegovoj tenisici, ili nedajbože o slasnom žečjem butiću, štene bi to itekako platilo. To što je on sladak u divljini ne znači ama baš ništa.

četvrtak, 03.03.2011.

Volimo pse...ponekad do smrti

Neke druge brojke pak pokazuju da ih ne volimo baš tako jako. Kako netko može objasniti društvo u kojem se često priređuju pseće proslave i postoji dan brige o psima, a istovremeno se svake godine u azilima za pse usmrćuju milijuni pasa.
Nema dvojbe da su neki od njih poludivlje lutalice, neki su divlji, neki neizlječivo bolesni, a neki vrlo stari. No mnogi od njih nisu ništa od navedenog: to su zdravi, mladi, prekrasni psi - miješanci ili čistokrvni - koji će umrijeti jer ih ljudi koji su ih uzeli više ne žele, iz čudnih i nevjerojatnih razloga poput uređivanja stana do ozbiljnih poput ugriza.
A što je sa štencima koji neće uspjeti? Odakle su oni došli? Neki se nađu u prihvatilištima kao dio legla tipa "nismo pazili", neki su višak u leglima koje su planirali ljudi koji su precjenili potražnju za zlatnim retriverima, pudlima ili rotvajlerima, pa im je dosadilo hraniti suvišna gladna usta.
S obzirom na to da nitko ne želi misliti na najgore, svatko tko je ikad ostavio psa u prihvatilištu zamišlja kako će se on ipak jednoga dana skrasiti u idealnom domu.
No mnogi od njih su ga pronašli tek u raju. Toliko o tamnoj strani društva ludgo za psima.

	ožujak, 2011					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Listopad 2011 (1)
Rujan 2011 (3)
Kolovoz 2011 (11)
Srpanj 2011 (7)
Svibanj 2011 (7)
Travanj 2011 (18)
Ožujak 2011 (29)