Psi za neznalice
ponedjeljak, 09.05.2011.
Kavezi i kreveti
Psi koji su u stanu također moraju imati svoje mjesto. Pas ne bi smio ići na vaš krevet osim ako je izuzetno pristojan i poštuje vas kao gazdu. Boravak na vašem krevetu daje mu potpuno krivu predodžbu o tome tko je gazda u kući. (Više o tome u 12. poglavlju.) Ne smijete se sažaliti nad psom; danas postoji niz udobnih i prekrasnih kreveta koji će zadovoljiti i vašeg psa i vaš ukus, ali i novčanik.
Jedna od mogućnosti je kavez koji se može višestruko iskoristiti. Prvo je bio zamišljen za prijevoz pasa u avionu, no danas, bez obzira na to je li od pruća, metalni ili plastični, često se koristi i smatra se jednim od najboljih izuma koji vam život s vašim ljubimcem čini jednostavnijim. Kavez je idealan za školovanje šteneta u kući - više o tome u 8. poglavlju. Kavez vam također može poslužiti za okot, ako imate namjere pariti svoju kujicu. Uz male promjene, može poslužiti i kao pseća kućica.
Ako je pas bezobrazan, kavez će biti dobro mjesto da ga malo "ohladite". Ako iz bilo kojeg razloga ne želite da vam se mota oko nogu, npr. imate gosta koji je alergičan na pse ili imate radnike u kući koji neprestano ulaze i izlaze, tada je kavez pravi dar s neba.
Kavez također odlično služi i onome čemu je prvenstveno namjenjen: prijevozu ljubimaca. Slobodan pas u automobilu može biti prava napast, ali i opasnost. Svi su sigurniji kada se pas nalazi u kavezu. A kad smo već kod sigurnosti, imajte na umu da je prilikom sudara slobodan pas isto što i čovjek koji se nije vezao. Neki kavezi su toliko čvrsti da nije čudo ako pas bude jedan od rijetkih preživjelih u avionskoj nesreći. Kad putujete s psom, stavite ga u kavez. Odmah ćete biti simpatičniji i vlasnicima hotela jer će oni tada biti sigurni da će pas biti smješten u kavezu i da neće grickati presvlake na krevetu.
Psi koji su navikli na kaveze zapravo ih jako vole. To je samo njihov kutak, udoban i siguran, pa nije čudno da ih oni sami traže. U mojoj kući se nalazi jedan kavez za mog retrivera koji usput ima i malo neuobičajenu namjenu, kao dodatak stolu u radnoj sobi. Moj pas uvijek po svojoj volji tamo ide malo odspavati. Da bi kavezi bili malo udobniji, možete kupiti jastuke i staviti ih na dno kaveza (ili ih bez mnogo muke izraditi i sami). Na njih stavite pokrivače koji se mogu prati, a kad je toplije, ostavite ih prazne.
Neznalice preporučuju
Želite ćuti još jedan razlog za kupnju kaveza? Za vrijeme velikih nesreća poput poplava, potresa ili jakih nevremena, kavez može spasiti život vašeg ljubimca, a vama može pomoći u slučaju da morate napustiti dom. Kavezi u veterinarskim stanicama i prostorima za smještaj pasa u blizini ugroženog područja brzo se popune, ali za vašeg psa uvijek će biti mjesta ako dođe zajedno sa svojim kavezom. Više o tome što raditi prilikom katastrofa pišemo u 19. poglavlju.
Savjet
Prije same kupnje kaveza razmislite za što će vam sve trebati. Ako ćete ikad voziti psa u avionu, morate znati da za to ne može služiti svaki kavez. Neki su namjenjeni za kućno školovanje štenaca, dok su drugi za putovanje u autu. Ako mislite koristiti kavez za školovanje, kao ležaj, za put, privremeno zatvaranje psa ili možda za leglo, najbolje je da kupite kvalitetni kavez izrađen od čvrste lijevane plastike.
Veličina kaveza mora odgovarati veličini vašeg psa. Mora biti tako velik da odrastao pas može stajati, okrenuti se i udobno ležati.
Savjet
Kavez je jako važna stvar. Stoga ne oklijevajte, nego ga kupite. Možete ih kupiti i preko oglasa. Dok sam dobrovoljno čuvala tuđe pse imala sam desetak kaveza, koji su uglavnom bili rabljeni, a nabavljala sam ih po znatno manjoj cijeni nego u dućanu.
Pretraživać
Upute o tome kako vam kavez može pomoći u kućnom odgoju nalaze se u 8. poglavlju; ostali savjeti o školovanju štenaca uz pomoć kaveza nalaze se od 5. do 8. poglavlja, a za školovanje odraslih pasa u 8., 11. i 15. poglavlju.
Iako kavezi imaju višestruku namjenu, nisu jedini izbor za stalni ležaj. Psi koji imaju svoj ležaj manje prljaju podove i tepihe. Jastuk čini ležaj udobnijim za sve pse, a naročito za one starije ili koji pate od artritisa, a vi nemate grižnju savjesti što ne puštate psa na svoj krevet.
Svaki pas treba ležaj, pa makar to bio i stari pokrivač. Često se koriste i ovalni smotuljci presvučeni plišem ili umjetnom ovčjom kožom u koje se psi sklupčaju, a također se koriste i punjeni jastuci. Najvažnije kod izbora ležaja je to da se može oprati (ili da se bar može skinuti presvlaka koja se onda može prati). Ako ne budete redovito prali prostirku svog psa (idealno bi bilo jednom tjedno). sigurno ćete imati problema s psećim dlakama, neugodnim mirisima i buhama.
Ne preporučujem ostatke tepiha jer ih je teško prati. Nije ih lako održavati čistima i bez neugodnih mirisa, a idealno su mjesto za skupljanje buha.
Ležajeve i kaveze za pse možete nabaviti u svakoj boljoj prodavaonici opreme za kućne ljubimce.
Na izložbama pasa također možete naći kreveta za pse. Često su to kreveti kućne izrade koje nećete naći u dućanima, a možete ih nabaviti po povoljnim cijenama.
nedjelja, 08.05.2011.
Kućice za pse
Ako vaš pas mnogo vremena provodi vani, dok ste vi na poslu, mora biti zaštićen od topline ili hladnoće. Za to je najbolja pseća kućica. Na vama je da odaberete želite li drvenu kućicu ili onu od čvrste plastike.
Bez obzira na materijal, psu u njoj mora biti udobno - mora imati dovoljno prostora da ustane i okrene se. To je dovoljno. Ako mu je kućica prevelika, teško će u njoj održati toplinu. Kućica bi trebala imati ulaz koji nije na sredini tako da se može stisnuti na jednoj strani i sačuvati se od vjetra i hladnoće. Krov koji se može dizati nužan je za čišćenje, a na ulazu bi radi propuha trebala biti nekakva vratašca.
Ako bar malo znate baratati pilom i čekićem, gradnja kućice ne bi trebala biti problem. Upute za izradu možete naći u knjižnici ili kakvom dućanu koji prodaje materijal za gradnju. Možete čak i kupiti drvenu kućicu koja će stilom odgovarati vašoj kući.
Neki proizvođači nude kućice od čvrste, lijevane plastike. Te kućice imaju određene prednosti: lakše se peru, ne zadržavaju mirise i u njima se teže množe buhe, pod uvjetom da je pseća postelja uvijek čista. (Više o postelji u sljedećem odlomku.)
Savjet
Vrlo je važno gdje ćete smjestiti kućicu. Zimi kućica mora biti zaštićena od vjetra, a ljeti bi trebala biti u sjeni.
subota, 07.05.2011.
Prepreke
Osim ako ne živite u stanu, vaš pas ipak provodi određeno vrijeme u vašem dvorištu. Bilo to nekoliko minuta potrebnih da napravi "ono" ili više sati dok ste vi na poslu, na vama je da mu to vrijeme učinite što ugodnijim i sigurnijim.
Oprez
Opasnosti lanca
U mnogim mjestima, najčešće selima, dvorišta nisu ograđena, te mnogi ljudi drže pse na lancima. Privezati psa za kratko ne predstavlja veliki problem, doduše nikad ogrlicom za zatezanje, no to nikako ne smije postati redovna pojava. Uz to, pas se nikad ne smije ostaviti na lancu bez nadzora.
Za pse koji provode život na lancu vjerojatnije je da će postati opasni, grizući svakog tko im dođe na domet. U gotovo svim scenarijima u kojima netko biva ugrizen, glavnu ulogu glumi mladi, nekastrirani pas na lancu.
Vezanje na lanac opasno je i za same pse. Znam više slučajeva u kojima je pas pokušao preskočiti ogradu, nije imao dovoljno dug lanac, te je završio obješen na vlastitom lancu na drugom kraju ograde. Psi su znali umirati i tako što bi omotali lanac oko drveta, zbog čega nisu mogli doći do vode u vruće dane.
Ako nemate ograđeno dvorište, radije psa držite u kući pa ga redovito vodite u šetnju ili mu kupite kavez.
Idealan smještaj za psa je ograđeno dvorište udaljeno od ulice. Čvrsta ograda visoka oko 2 metra najbolje će zaštititi vašeg ljubimca od pogleda prolaznika koji bi ga mogli dražiti ili ukrasti. Osim toga, vaš će ljubimac imati manje razloga za lajanje. Ako imate vrt, razmislite o tome da jedan dio odvojite za psa, a ostali dio zagradite kako on tamo ne bi mogao ući, osim kad ste vi zajedno s njim. Izvrsnu ideju dali su mi jedna domaćica i njezin muž arhitekt koji su uredili svoj vrt u obliku slova U: vanjski dio za njihovog ljubimca, dok je unutarnji dio siguran od njegovih šapa. (Više o psima i vrtovima naći ćete u 18. poglavlju.)
Štenare su također jako dobre za smještaj pasa (u vrijeme dok ste odsutni), sve dok je taj prostor dobro izoliran od topline, hladnoće i vjetra. Svježa voda i igračke uvijek bi trebale biti u njegovoj blizini. Neka provodi što je moguće manje vremena u štenari. Štenara veličine 3,5x2 metra dovoljno je velik prostor da se u njemu provede nekoliko sati, ali ne i cijeli život.
Elektronički sustavi za ograničavanje kretanja (tipa električkog pastira koji se rabi za ovce i sl.) koji upotrebljavaju ogrlice sa šokom te uče psa gdje su granice njegovog područja mogu ponekad biti dobri, no imaju niz nedostataka. Kao prvo, neki psi će radije pretrpjeti šok, ako je ono što ih privlači jače od njih, a kad izađu, neće se vratiti kući bojeći se novog šoka. Drugo, taj sustav ne štiti vašeg ljubimca od životinja ili ljudi koji ulazi na vaše zemljište, pa bi vašeg psa lako mogao netko napasti, otrovati ili ukrasti.
Pretraživać
Postoje dva proizvoda koja pomažu da vaš ljubimac može ulaziti i izlaziti kako on to želi. To su vrata za pse i vrata za malu djecu:
* Većina za pse imaju metalna ili plastična vratašca koja pas gurne njuškom ili šapom i tako ih otvori. Ta vrata idealna su za svakog kome se ne ustaje svaki put kada pas pogrebe po vratima, a također i za one koji ostavljaju pse cijeli dan same, a žele im omogućiti da mogu ulaziti i izlaziti u kuću. Ta vrata možete postaviti između kuće i dvorišta ili garaže i dvorišta. Neki ljudi naprave uski prolaz s vratima na oba kraja kako bi smanjili propuh.
* Zbog sigurnosti je dobro postaviti vrata tamo gdje su manje uočljivi (lopovi naime imaju izvrstan vid) prolazi vašeg psa, te ih zatvoriti i zaključati kad god nisu u upotrebi.
* Vrata za malu djecu mogu se naći u katalozima s opremom za kućne ljubimce ili u dućanima za djecu, a služe sprječavanju pristupa psima u određene dijelove stana.
* Da bi boravak mojih ljubimaca bio što sigurniji dok nisam kod kuće, imam i jedna i druga vrata: vrata za djecu da ostanu u kuhinji, a vrata za pse da mogu otići u dvorište kad požele.
petak, 06.05.2011.
Dajte im zaklon
Vaša je odgovornost psu omogućiti sigurno i suho mjesto, koje će ljeti biti hladno a zimi toplo, koje će ga odvratiti od lutanja po susjedstvu i štititi ga od automobila, lopova i raznih bolesnika koji vole trovati pse. To je ono osnovno, no upamtite da ćete imati mnogo bolji odnos s vašim psom, a i on će biti puno sretniji, ako ga umjesto u pseću kućicu pustite u svoju kuću.
Ne zaboravite
Bit ću iskrena: kakva je korist od toga da imate psa koji je stalno vani? Zaštita? Neće vam mnogo pomoći veliki pas koji je vani ako su vam provalnici u kući. Društvo? Radite cijeli dan, dođete kući, nahranite psa koji je vani te se možda malo s njim poigrate. Tada se vratite kući gledati televiziju i njega ostavite vani samog.
Dok neki psi bolje podnose boravak izvan kuće, neki znaju stvarati dosta problema. Laju, i danju i noću, bilo iz dosade ili usamljenosti. Kopaju. Grickaju zidove vaše kuće. Nauče pretjerano štititi svoj teritorij, što dovodi do opasnosti.
Mnogi ljudi na početku nisu namjeravali držati pse vani. No, pas nije nikad bio naučen ponašanju u kući, ili ga nitko nije naučio da ne smije skakati po gostima ili bit grub s djecom. Možda je radio štetu i vi ste zaključili da je bolje da jede klupu u dvorištu nego fotelju u dnevnoj sobi. Možda je i grozno smrdio.
Pretraživač
Te stvari se daju popraviti. Probleme s ponašanjem riješit ćete odgojem, a smrad - zar ne postoji nešto što ljudi zovu kupanjem? Savjete tete higijeničarke nači ćete u 10. poglavlju, dok u 12. poglavlju piše o problemima u ponašanju vašeg psa. Stoga se malo potrudite kako biste izbjegli da vaš pas stalno bude vani. Za njegovo dobro i za dobro vas i vaših susjeda.
Naravno, to nije dovoljno. Morate dati sve od sebe da unesete malo veselja u usamljeni život vašeg psa tako da svaki dan nađete vremena za druženje s njim. Vjerujte, pas će to znati cijeniti.
četvrtak, 05.05.2011.
Dajte mi nešto fino!
Mi ljudi svoju ljubav često izražavamo hranom. Razna obiteljska okupljanja često imaju hranu u središtu zbivanja, od gozbe za Božić do one za Uskrs ili druge blagdane ("Pusti krumpir na miru; hoću onaj hrskavi batak!"). Nema praznika koji se ne može iskoristiti za okupljanje oko stola punog finih stvarčica. To događaji (hrana) ostaju duboko urezani u našem sjećanju.
Kaže se da ljubav ide kroz želudac, ali vrijedi li to i za pse? Sigurna sam da vrijedi.
Poslastice pune police trgovina za kućne ljubimce te cijele stranice kataloga. Ima ih u svim oblicima i veličinama i psi ih sigurno vole dobiti barem onoliko koliko im ih ljudi vole davati. Svaki pas zaslužuje ih nekoliko; stoga ih stavite na svoj popis za kupovinu.
Oprez
Takve poslastice ne moraju zadovoljavati stroge zahtjeve za hranjivom vrijednošću kao i pseća hrana. Zapravo, ne moraju zadovoljavati nikakve uvjete. Zato, ako ih svom psu dajete previše (neki izvori kažu - više od deset posto od ukupne količine hrane koju pojede) upropaštavate njegovu "pravilnu i uravnoteženu prehranu."
Još jedan problem: poslastice su kalorične, a kalorije debljaju. Veterinari u Americi upozoravaju da je gojaznost glavna opasnost za zdravlje psa koja potječe od hrane.
Stoga, dajte psu poslastice, ali zapamtite: dovoljno je malo, ali slatko zadovoljstvo.
Keksi i kolačići
Oprez
Ponuda psećih keksa i kolačića također se drastično promijenila poslijednjih godina. Prije se vaš izbor mogao svesti na male, srednje i velike mliječne kolačiće u obliku kosti. Moja baka uvijek je imala kutiju punu malih mliječnih kosti u raznim bojama za svog psa, a kasnije je nastavila s tradicijom i imala ih u pripravnosti za slučaj kada dođem u posjet sa svojim psima. (Stalno je mislila kako najviše vole one boje jetre, a najmanje one zelene, no ja ipak mislim da baš nisu bili tako izbirljivi. Osim toga, uvijek sam sumnjala da zapravo svi imaju isti okus, mada nisam osobno provjerila tu svoju teoriju.)
Još i danas ih ima i dobro se prodaju. Još uvijek ih možete naći i u mojoj staklenci namjenjenoj psećim poslasticama, koju je za deseti rođendan dobio moj najstariji pas od psa mog prijatelja. No, sada u toj staklenci ima i mnogo drugih poslastica. Primjerice, pseći kolačići s okusom maslaca od kikirikija, koje sam dobila kao poklon od jednog čitatelja nakon što je u časopisu izašla prva slika mog mlađeg psa. Imam i čitavu gomilu "organskih" poslastica koje imaju takve sastojke da bi vjerojatno mogla i sama malo griznuti.
Barem jedan proizvođač nudi poslastice koje zamjenjuju normalnu pseću hranu, s formulama kreiranim za štence, aktivne, starije ili gojazne pse.
Iskušajte sve što hoćete. Vaš će vam ljubimac svakako u tome rado pomoći!
Savjet
U mojoj kući, jedan od pasa, Andy, ima tendenciju prema stanju koje zovem "guza od kolačića", stoga sam malo opreznija s kolačićima i keksima, pa čak i s njihovim dijetnim izvedbama.
Postoji i nekoliko drugih rješenja koje preporučujem već godinama: štapići mrkve i rižini kolačići. Psi ih obožavaju, časna riječ. Dok radim, Andy me potpuno ignorira sve dok ne počnem grickati štapiće mrkve, kada odjednom postaje moj najodaniji "sluga pokoran".
Samo za zabavu
Ako imate mnogo vremena a nemate što raditi, možete uvijek peći kolačiće za svojeg psa. Postoji mnogo knjiga koje nude recepte za pseće poslastice. Recepti se pojavljuju na Internetu i vjerojatno su vaš uzgajač, trener ili veterinar već iskušali pokoji od njih. Također se za malu cijenu mogu naći u određenim časopisima za pse.
Budući da sam poznata kao loša kuharica (kad sam se doselila u kuću u kojoj sam sad, trebalo mi je šest tjedana da primjetim da mi pećnica ne radi!), nisam baš često pekla domaće pseće kolačiće. Ali to je dobar načina da s djecom napravite zabavan pothvat i ispečete sjajan poklon za ljubimce svojih prijatelja.
Oprez
Jedna od poslastica koju ne biste trebali dijeliti sa svojim psom je čokolada. Iako bi vaš pas trebao pojesti mnogo čokolade da se otruje - više od 25 dag mliječne čokolade, ali manje čokolade za kuhanje - malim psima može i zalogaj čokolade izazvati priličnu mučninu. Ako vaš ljubimac likvidira tajno skrovište čokolade, odmah pozovite veterinara.
Žvakalice na životinjskoj bazi
Iako je neuštavljena, sirova goveđa koža dugo bila najpopularnija pseća poslastica, zadnih godina izgleda da nema nijednog dijela životinje namijenjenog za ljudsku prehranu a da nije završio i na policama dućana kao pseća poslastica.
Mislim da je počelo s goveđim papcima. Ideja je začeta kada je neki snalažljivi ljubitelj pasa primjetio kako psi zaokupljeno glođu komadiće kopita koje potkivači skidaju s konja. (Da sam ja bila konj, bila bih malo nervozna kad bi mi se psi motali oko nogu, no mnogi imaju i pse i konje koji se dobro slažu.)
Oljuštine konjskih kopita nije bilo lako naći, ali zato goveđe papke jest. Taj proizvod je postao pravi hit. No proizvođači nisu čekali nego su krenuli u potragu za još većim uspjehom. Rezultat: svinjske uši, dakako!
Bez obzira na to kako te stvari nama grozno izgledale, psima su svakako delikatesa. Zbog toga ti proizvodi imaju gomile kupaca. I to ne samo svinjske uši nego i sušeni goveđi vratni mišići, ovčje uši i sterilizirane kosti.
Svježe kosti također možete nabaviti kod svojeg mesara.
Sve te poslastice dobre su za vašeg psa, ali morate uzeti u obzir veličinu psa i način žvakanja. Veći i jači psi trebaju veće i snažnije komade.
Oprez
Koža, papci i kosti mogu prouzrokovati probleme kod proždrljivaca. Neki veći psi su u stanju odgristi i progutati velike komade kože ili lomljive kosti. To može dovesti do problema. Primjerice, komadi kosti mogu napraviti blokadu koja se ponekad mora odstraniti i kirurškim putem.
Stoga budite svjesni stila glodanja vašeg psa. Prešana koža i veliki čvorovi najbolji su za agresivne glodače, kao i plastične zamjene, opisane kasnije u ovom poglavlju. Pazite da pas ne proguta velike komade i bacite one koji su već toliko izglodani da se mogu progutati jednim velikim haaam.
Savjet
O mila, o draga, o slatka... koščice
Kosti peradi mogu vašeg psa odvesti ravno u stanicu hitne veterinarske pomoći i trebalo bi ih izbjegavati po svaku cijenu. No, postoje i druge vrste kostiju koje su za vašeg psa prava stvar.
Najbolji izbor su velike i snažne goveđe kosti. Goveđi repovi su dobri za male i srednje velike pse ali nisu baš namjenjeni velikim, agresivnim kostolomcima. Zato su goveđi zglobovi i kosti nogu dobri za sve pse. Ostavite ih cijele za veće pse ili ih narežite na manje komade za sitnije glodavce.
Mesnice obično imaju takve kosti te, ako ih ne vidite u izlogu, pitajte prodavača. Najviše sam sreće uvijek imala kod malih mesnica. U mom susjedstvu je mesnica u kojoj mi uvijek sačuvaju nožnu goveđu kost s oba zgloba i narežu je na pet manjih dijelova; zglobove na pola a nožnu kost u komadu. Kao stvoreno za moje pseće stado.
Neki ljudi ih skuhaju, ali ja se time ne gnjavim. Pustim pse da ih zvaču dan ili dva i onda kosti odlaze u zasluženu mirovinu (smeće).
Još nekoliko upozorenje u vezi s kostima: ako imate domaćinstvo s više pasa, možete zaboraviti na svježe kosti jer one mogu biti uzrok svađama i tući. Također, ako niste potpuno sigurni u nježnost vašeg psa, nemojte mu davati kosti ako je u blizini dijete, da ne bi bilo nenamjernih ugriza. Kosti prije davanja očistite od masnoća, da biste spriječili da pas dobije proljev ili nešto gore.
Manje važno, ali vrijedno spomena, je to da kosti prljaju! Najbolje ih je dati psu vani ili u kuhinji. Ne vjerujete mi? Kod kuće imam tepih koji to potvrđuje.
srijeda, 04.05.2011.
Dnevna prehrana
Današnji vlasnik kućnog ljubimca, srećom, ne mora miješati kojekakve sastojke da bi dobio hranu za psa. Čak ne mora svako malo ubiti nekog konja da bi mu pribavio meso!
Porastom potražnje krajem stoljeća, prehrambena industrija je prilagodila iste metode pri proizvodnji hrane za kućne ljubimce. To se, također, desetljećima nije previše promijenilo: izbor hrane za vašeg psa dostupan na tržištu i dalje je ovakav:
- suhe porcije u vrećama, poznate i kao dehidrat
- hrana u konzervama, pripremljena kao gotovi obrok ili za miješanje s dehidratom
- polusuha hrana, noviji izum, često oblikovana da izgleda kao "ljudska hrana" poput pljeskavica ili kobasica
Ono što se zaista promijenilo u zadnjih desetak godina jest mogućnost izbora unutar tih klasifikacija. Dok su prije u toj industriji dominirali jedan ili dva proizvođača, sada je odnos drugačiji, s puno malih i srednje velikih proizvođača. Najviše se razvio dio industrije koji obuhvaća tzv. "premium" hranu, odnosno posebne vrste hrane namijenjene određenim skupinama pasa: štencima, starijim psima ili psima pod stresom, kao što su skotne kuje ili "športaši".
Unatoč svemu, konkurencija je poboljšala kvalitetu hrane do te mjere da vjerojatno možete izabrati hranu od bilo kojeg poznatijeg proizvođača i vaš pas će biti sasvim u redu. Prije desetak godina savjetovala sam ljudima da izbjegavaju hranu iz običnih dućana široke potrošnje. Sada, naprotiv, možete naći dobru hranu svugdje, u običnim dućanima, dućanima za kućne ljubimce, veterinarskim stanicama, te kod malih i velikih proizvođača.
Oprez
Iako je sada na tržištu toliko dobre hrane kao nikad prije, postoji jedna kategorija hrane s kojom biste trebali biti oprezniji: tzv. bezimena hrana.
Pri eksperimentu održanom 1986. godine na Veterinarskom fakultetu Sveučilišta Georgia, štencima hranjenim raznom bezimenom hranom nedostajalo je hranjivih tvari u organizmu, što nije bio slučaj s bolje hranjenim štencima. Ta se situacija popravila kada su štenci prebačeni na hranu s imenom.
Štručnjaci kažu da je problem u tome da tvari, primjerice bjelančevine, potječu iz izvora loše kvalitete koji su teško probavljivi. Možda s takvom hranom ne biste imali problema, ali zašto riskirati kad ima tako puno visokokvalitetnih i po cijenama pristupačnih proizvoda?
Čime hraniti psa
Kada birate između dehidrirane, konzervirane ili polusuhe hrane, što god odabrali, nećete pogriješiti. Suha hrana je vrlo praktična i ekonomična, no neki psi je ne vole. Konzervirana i polusuha hrana psima ima vrlo ugodan okus, no ona je skuplja i neke vrste sadrže šećere i boje koje zaista nisu neophodne za ishranu pasa. Iako psi više vole konzerviranu hranu, ako ih već kao štence naučite na dehidrat, nećete imati problema s izbirljivošću koja uglavnom nastaje jer ih mi tome naučimo.
Psi koji jedu dehidriranu hranu imaju čistije zube, no i s drugom hranom može sve biti u redu ako im ih redovito čistite. Više o čišćenju psećih zuba naći ćete u 10. poglavlju.
Savjet
Ako imate štene i provodite kućni odgoj, dobro je hraniti ga samo dehidriranom hranom, barem dok ne usvoji gradivo. Tekući sadržaj konzervirane hrane stvara češću potrebu za uriniranjem. To posebno dolazi do izražaja kada ga ostavljate samog kod kuće dok ste na poslu ili kad otiđete nekamo na nekoliko sati.
Ako vam se ipak više sviđa konzervirana hrana, možete ga na nju prebaciti kada bude malo stariji i već bude mogao malo duže "izdržati" i kad bude potpuno razumio "kućni red".
Savjet
Moj osobni izbor uvijek pada samo na odgovarajuću dehidriranu hranu uglednog proizvođača. Kada kažem "odgovarajuća", onda mislim na posebno pripremljenu hranu za štence (često s oznakom puppy), na hranu s manje masnoće i proteina za starije i debele pse (često s oznakom light) i jaku hranu (često s oznakom performance) za vrlo aktivne i radne pse.
Zašto premium hrana? Nešto je skuplja od ostalih vrsta dehidrirane hrane, ali još uvijek jeftinija od polusuhe i dehidrirane hrane. Psi koji jedu takvu hranu proizvode mnogo manje izmeta od onih koji jednu bilo kakvu drugu hranu. Nijedan od tih razloga nije tako uočljiv ako imate čivavu, no razlike mogu biti drastične ako ste vlasnik, recimo, njemačke doge.
Najbolje je da savjet oko izbora hrane zatražite od svog veterinara ili neke osobe koja se profesionalno bavi hranidbom pasa. Kada uočite da ta hrana odgovara vašem psu i da je on rado jede, nastavite ga njome hraniti. Psima nije potrebna raznolikost u ishrani i neće im se zgaditi ako stalno jedu istu hranu, kao što je slučaj s ljudima. Psi postaju izbirljivi zato što ih tome nauče njihovi vlasnici jer pri najmanjem znaku oklijevanja pri jelu dodaju u hranu primamljive poslastice.
Savjet
Ljudi koji se bave sportskim psima često su upućeniji u nove vrste hrane nego mnogi veterinari. To je zato što oni zahtjevaju više od svojih pasa nego većina veterinarovih stranaka. Oni žele "krznenjake" na svojim izložbenim psima, a iz radnih, službenih, agility pasa treba zračiti nepresušna energija. Oni uvijek traže samo vrh i stoga su kao stvoreni za savjete pri odabiru hrane. Osim toga, od tih ćete ljudi uglavnom dobiti pravi savjet, dok će vam veterinar često preporučiti neku hranu samo zato što se ona prodaje u njegovoj klinici.
Oprez
Treba ipak imati na umu da ljudi koji se bave natjecateljskim psima znaju biti i malo previše upućeni kada je o hrani riječ. Oni često ne štede na raznim dodacima, vitaminima, povrću, sirovom mesu ili biljnim mješavinama. Sve to doista nije neophodno za normalnog psa kojem je glavni posao biti u vašem društvu. Neki dodaci, ovisno o danim količinama, mogu čak i biti opasni. Zato, evo mog savjeta: ako ne znate što radite, nemojte to raditi. Kupujte hranu najbolje kvalitete i ostanite pri tome. Ako imate pitanja, postavite ih svojem veterinaru!
Tehničke stvari
Nemojte misliti da je loše ako je hrana za vašeg psa jednoliko smeđa: razni oblici i komadi mesa ili sira - ili komadi nečega napravljeni da izgledaju kao meso ili sir - stavljaju se u hranu samo da bi udovoljili vama. Sve dok dobro miriše, vašeg psa nije briga kako izgleda. (Čak postoji i izreka: "izgleda kao pseći obrok", koja dobro ukazuje na činjenicu da ono što se nama gadi može psima biti jako primamljivo.) Nema dokaza da će obrada pseće hrane koja izgledom ugađa ljudima štetiti psima - ako nema previše šećera, masti ili soli - ali nema potrebe da to bude ono što ćete zahtijevati, a pogotovo ako za to trebate dodatno platiti.
Savjet
Mnogi ljudi ne mogu vjerovati da pas može biti zadovoljan samo s dehidratom, makar i najbolje kvalitete. Ako vas veseli, možete dodati malo hrane iz konzerve ili možda malo tople vode. Vjerojatno će reakcija biti onakva kakvu očekujete. (Nemojte zaboraviti pokriti ostatak konzerve i spremiti je u hladnjak.)
Prije nego što počnete psa hraniti na taj način, razmislite o sljedećem: ako ikad budete htjeli putovati sa svojim psom, ili ga budete morali ostaviti kod veterinara ili prijatelja, bit će mu bolje ako je navikao na suhu hranu tj. dehidrat.
Koliko hrane i kada?
Naljepnica na ambalaži daje upute o preporučenoj količini hrane za vašeg psa. No to su samo okvirne vrijednosti. Aktivniji psi, skotne kuje ili one koje imaju mlade trebaju više energije od običnog psa, tipične lijenčine. Zimi, psi koji žive u kući trebaju manje hrane jer su manje aktivni, dok psi koji su vani trebaju više jer im za zagrijavanje treba više energije.
Savjet
Treba li doista psu meso?
Može li pas biti vegeterijanac? Premda će se mnogi iznenaditi, neka američka istraživanja to potvrđuju. Za razliku od mačaka koje su istinski mesojedi, psi mogu posve dobro živjeti na pomno uravnoteženoj vegeterijanskoj prehrani. Njome se može zadovoljiti čak i njihova potreba za bjelančevinama. No psi ne bi vjerojatno sami odabrali život bez mesa. Taj izbor umjesto njih čine njihovi vlasnici, najčešće oni koji se iz etičkih razloga protive ubijanju drugih životinja. Vegeterijanska prehrana toliko je popularna da neke tvrtke nude bezmesnu hranu za pse. (Mi, pak, nismo sigurni koliko je za pse zdrav takav alternativni zanos njihovih američkih vlasnika. Psi su, koliko znamo, još uvijek prvenstveno mesojedi.)
Dobro je psu davati dvije trećine obroka ujutro, te jednu trećinu navečer. Budući da psi vole spavati poslije jela, ovaj način hranjenja posebno je koristan za životinje koje moraju ostati doma same cijeli dan. Pospani će pas manje glodati ili lajati po kući. (Naravno, ako radite u noćnoj smjeni, ćinit ćete suprotno i davat veću porciju navečer, prije odlaska na posao.)
Davanjem više manjih obroka izbjeći ćete i mogućnost torzije želuca. Ta pojava najčešće zahtijeva pružanje hitne medicinske pomoći, a može se pojaviti kod većih pasmina u slučaju da halapljivo pojedu veliku količinu hrane. (Više o pružanje veterinarske pomoći u 10. poglavlju.)
Pretraživać
Štence morate hraniti ćešće od odraslih pasa - tri ili četiri puta dnevno, ovisno o njihovoj starosti. Informacije o rasporedu hranjenja štenaca potražite u 8. poglavlju.
Neki ljudi svoje pse hrane tako da ih puste da sami odlučuju kada i koliko će jesti. Briga o tome da pas stalno u zdjeli ima hrane (poznato kao slobodno hranjenje) u nekim slučajevima je uspješna, uglavnom u kućanstvima s jednim psom, gdje pas nema konkurencije u tamanjenju te hrane.
Ako mislite da vaš pas sam može održavati zadovoljavajuću težinu i nemate problema s popratnim pojavama, kao što je prljanje kuće, onda nećete imati ni problema ni sa slobodnim hranjenjem. Ali imajte na umu da takvim načinom prehrane nećete moći uočiti sitne promjene u apetitu psa koje mogu biti rani znak zdravstvenih problema. Također nećete moći koristiti metodu nagrađivanja hranom, primjerice kada pas sjedne, što je ujedno i najlakši način za utvđivanje vaše uloge kao gazde. (Više o tome i ostalim strategijama za suočavanje s problematičnim psima naći ćete u 12. poglavlju.)
Tim načinom prehrane teško je održati svježinu hrane, a i njezina stalna dostupnost može privući ostale životinje. Tako je česti gost mog prijatelja bio lokalni rakun koji bi kroz mačja vratašca ušao u kuću na malu zakusku. Nakon što je to počeo raditi i štakor iz susjedstva, samoposluga je zauvijek zatvorena.
Tehničke stvari
Briga oko konzervansa
Posljednih nekoliko godina bilo je mnogo polemika oko upotrebe konzervansa u psećoj hrani, ponajviše supstancija BHT, BHA i ethoxyguin. Posljednji je proglašen krivcem za baš sve što se može desiti psu, da ne spominjemo povećanje nasilja na našim ulicama i zanemarivanje tradicionalnih vrijednosti.
Mnogi proizvođači su prihvatili princip "ako im se ne možete suprotstaviti, pridružite im se". Zato na nekim proizvodima nalazite oznake "bez" ethoxyguina ili "prirodno konzervirano", obično vitaminima C i E. Neki se proizvodi čak diče i natpisima koji navode da nemaju baš nikakvih konzervansa.
Ipak, visoko poštovana UC Davis School of Veterinary Medicine Book of Dogs (Harper Collins) zaključuje sljedeće: "Pažljivo kontrolirane studije nisu uspijele dokazati štetno djelovanje umjetnih konzervansa."
To, naravno, neće zaustaviti polemike. No, gledajući u vrećicu s psećom hranom, ne morate se pitati: "Što je to, k vragu, ethoxyguin i što se to mene uopće tiće?" Ako vas to ipak zabrinjava, odaberite hranu bez takvih sastojaka. No, budite svjesni da nijedan valjan znanstveni dokaz ne podupire takvu odluku.
ponedjeljak, 02.05.2011.
Pseće kulinarstvo
Do ovog se stoljeća na hranjenje pasa nije toliko pazilo. Jeli su sve što smo im dali. Jeli su sve što je nama ostalo. Jeli su sve što je drugim životinjama ostalo. Ubijali su štogod da bi jeli i jeli su ostatke onog što su druge životinje ubile.
Psi nisu najizbirljivija stvorenja, u što su se uvjerili oni koji su vidjeli kako pas, na primjer, pohlepno jede trulu ribu kraj mora.
Nesustavan pristup hranjenju zadržao se generacijama, posebno u doba kada je većina pasa živjela u ruralnim područjima, s pristupom glodavcima u stajama, zečevima u poljima i ostacima u seoskoj kuhinji. Ali gledišta su se promijenila i psi su preuzeli ulogu pratilaca u više urbanim sredinama gdje preživljavanje uz blagodati prirode nije tako jednostavno. U isto vrijeme sve je više rastao interes za uzgojem pasa, a ljudi koji su razvijali i pročišćavali svoje pasmine željeli su da njihovi šampioni imaju najbolju hranu koja se može nabaviti.
Samo za zabavu
"Nema sumnje da najveći dio pseće ljubavi dolazi s hranom", kaže se u knjizi Vera Shawa The Illustrated Book of the Dog, prvi put izdanoj 1879. godine i ponovno izdanoj poslije cijelog jednog stoljeća kao The Classic Encyclopedia of the Dog. "Mi, naravno, ne zagovaramo hranjenje psa samo s mesom... (Ali) mi preporučujemo da se meso daje kao dodatak drugoj hrani."
Knjiga opisuje sastojke i način pripreme psećih obroka, pažljivo i promišljeno miješanje žitarica, kao što su riža i ječam, s povrćem što je kao kupus, brokoli ili repino lišće i, konačno, s različitim vrstama vama dostupnog mesa. "Konj određen za klaonicu često se može vrlo povoljno kupiti" - napominje autor.
Više desetaka godina kasnije, nakon nebrojenih sati istraživanja tisuća fakulteta i proizvođača pseće hrane, Shawova preporuka još uvijek vrijedi: moderna hrana za pse i dalje je kombinacija žitarica i mesnih proizvoda.
