Psi za neznalice
ponedjeljak, 18.04.2011.
4. poglavlje - Prave stvari za prave pse
U ovom poglavlju
- Kako odabrati osnovnu pseću opremu
- Pronjuškajte najbolje stvari
- Kako izbjeći opasne proizvode
- Kako pronaći zabavne pseće stvari
Pas je gotovo uvijek zadovoljan bez puno pokretnina u vlasništvu. Ogrlica. Povodnik. Posuda za vodu i za hranu. Toplo, sugo mjesto za spavanje. Hrana. Nešto za glodanje.
Na popis dodajte ljubav i pažnju i, uistinu, psu više ništa ne treba. Da, ali kako mi volimo trošiti na svoje pse! Hrana i pribor za kućne ljubimce izdržavaju industriju vrijednu više milijardi dolara, a na namještaj prilagođen psima, hranu i igračke troši se toliko novca da se ja često šalim kako je jedina razlika između posjedovanja psa ili djeteta u tome što ovom prvom ne trebate štedjeti za studij. Uza sve to, bez obzira na to koliko još stvari kupite za svog psa, on se nikada neće razmaziti.
Zapravo, vašeg psa nije ni najmanje briga je li ogrlica koju ste mu kupili dijamantna. Niti ima veze ima li kristalnu ili posrebrenu zdjelu. Bitno je da u njoj ima nešto za jelo. Izaberete li povodnik koji po boji odgovara uz ogrlicu ili uz presvlake na vašem sportskom autu, nećete ga uopće impresionirati. Većinu stvari koje kupujete za pse odabirete tako da udovoljite sebi. I to je u redu, sve dok su time potrebe vašeg ljubimca podmirene i dok je to praktično i prilagođeno njegovoj veličini i temperamentu.
Jednostavno rečeno, vaš pas treba hranu i zaklon. To je otprilike i najviše što je pas ikada očekivao tijekom tisućljeća zajedničkog druženja i surađivanja ljudi i pasa. Sve što tome dodate zamišljeno je da život vašeg psa, a i vaš, učini sigurnijim, praktičnijim i još ugodnijim.
Znam da to želite, stoga krenite u kupovinu.
Pretraživać
Vaš pas treba više nego što se može kupiti u dućanu za kućne ljubimce. Treba zdrav odnos s veterinarom, treba se uklopiti u okolinu i školovati. Sve što trebate znati o brizi za zdravlje te školovanju pasa, kao i objašnjenja o tome kako koristiti opremu opisanu u ovom poglavlju, nalazi se u III. dijelu: "Življenje s psom".
nedjelja, 17.04.2011.
Ostale mogućnosti
Prije nego što donesete konačnu odluku, razmislite o još nekolicini mogućnosti za nabavu zdravih odraslih pasa.
"Profesionalci bez karijere"
Kinološke grupe koje se bave školovanjem pasa za rad sa slijepim ili gluhim osobama ili za pomoć osobama vezanim uz invalidska kolica postavljaju vrlo velike zahtjeve psima s kojima rade, tako da imaju velik broj onih pasa koji nisu zadovoljili sve kriterije pa predstavljaju ostatak među biranima.
Organizacije za pripremu pasa za specijalne namjene obično imaju vlastiti uzgojni program, uzgajajući životinje uzornog zdravlja, inteligencije i naravi. Ti psi, a to su većinom labradorski retriveri, zlatni retriveri i njemački ovčari, imaju tako visok potencijal da budu izvrsni kućni ljubimci, da obično postoji prava lista čekanja za one pse koji iz bilo kojeg razloga nisu uspjeli proći rigoroznu selekciju u postupku školovanja.
Postupak za udomljavanje takvih pasa razlikuje se od organizacije do organizacije. Stoga je najbolje da pojedinosti doznate u izravnom kontaktu s tom organizacijom.
Evo još jednog dobrog izvora pasa: skupine koje udomljavaju umirovljne trkaće engleske hrtove (opet smo mi tu malo zakinuti). Te grupe - bilo sponzorirane industrijom ili neovisne - pojavile su se kao posljedica povećane pažnje koju je javnost usredotočila na sudbinu hrtova kada se više ne mogu uspješno natjecati. Godinama se ubijalo na tisuće tih nježnih i elegantnih stvorenja, no sada sve više tih umirovljenih trkaća pronalaze svoju sreću kao kućni ljubimci.
Dobronamjerni pojedinci
I na kraju, ne možemo izostaviti pse koje nude privatne osobe koje žele udomiti neku lutalicu ili pokušavaju pomoći prijatelju ili susjednu s neočekivanim leglom. Mnogi su ljudi na taj način došli do dobrih pasa, ali ne zaboravite da pri takvoj odluci razmišljate glavom a ne srcem. Dovoljno se raspitajte o psu, a ako ne budete zadovoljni odgovorima, nemojte ga uzeti, bez obzira na to koliko tužna ta priča bila.
subota, 16.04.2011.
Pasminske organizacije za prihvat: izvrsno mjesto za nabavu čistokrvnog psa
Ali ne kod nas. U SAD-u je u posljednjem desetljeću došlo do vrlo pozitivne promjene u brizi za životinje beskućnike,a to je volonterski masovni pokret za prihvat i udomljavanje čistokrvnih pasa. Za one koje traže čistokrvnog psa, a spremni su udomiti odraslog psa umjesto da kupe štene, to je odlično mjesto da nađu novog ljubimca a istovremeno čine i dobro djelo. (Na žalost kod nas još ni azili nisu tako dobro organizirani kao u Americi / uvijek je tu glavni razlog nedostatak novca / , a ovakvih organizacija još uvijek nema ni u povojima.)
Pasminske "spasilačke" organizacije se bave samo jednom pasminom, kao naprimjer njemačkim ovčarom, ili nekolicinom pasmina koje čine pasminsku skupinu, poput jedne grupe koja se specijalizira za kolije i šetlandske ovčare. (U nekim područjima, potpuno volonterske grupe prihvaćaju i križance.)
Te organizacije ponekad tvori svega nekoliko ljudi i dobro organizirana mreža volontera koji uskaču kada pas pasmine o kojoj oni brinu treba pomoć. Neke grupe pak rade tako da samo služe kao posrednici, pa vode popise pasa iz privatnih domova i azila koji trebaju novi dom, te na njih upućuju potencijalne nove vlasnike. Drugi pak usvajaju pse iz azila i privatnih osoba, čime mogu steći dobar uvid u osobnost svake pojedine životinje.
S obzirom na to da im se način rada uvelike razlikuje, teško je opisati "tipičnu" pasminsku spasilačku grupu, pa je vjerojatno najbolje reći da se radi o grupi o dvije do četiri osobe koje rade zajedno na udmoljavanju i brizi o neželjenim psima njihove izabrane pasmine i udruženi su s lokalnim klubom uzgajača te usko povezani s nacionalnom mrežom "spasilaca" za tu određenu pasminu. Uvijek nude pse koje je pregledao veterinar, koji su cijepljeni, kastrirani i traže samo novčanu naknadu koja pokriva troškove veterinarske njege. Troškovi transporta i brige za vrijeme njihova skrbništva obično idu iz džepova samih volontera.
Takva priroda "spasilačkih" grupa ima svoje prednosti i mane.
Prednost je ta što dobivate odraslog čistokrvnog psa kojeg je pregledao veterinar, i to za vrlo razumnu cijenu - uglavnom samo dostatnu za veterinarske troškove. Tamo možete isto tako dobiti više usluga nego u azilu. Ako u tom času nemaju psa za vas, oni će vas staviti na listu čekanja ili će ispitati ima li neka druga spasilačka grupa u tom području psa kakvog želite. Mnogi od njihovih volontera su pojedine pse držali u vlastitom domu u vrijeme dok su mu azili tražili novi dom, pa su stoga bolje upućeni u to kako pojedini pas prihvaća određene situacije u kući - primjerice, slaže li se s mačkama.
No ima tu i otežavajućih strana. Njihov rad se temelji isključivo na dobrovoljnom radu, a ti volonteri se lako pretrpaju poslom i brzo "izgore". "Spasilačke" pasminske skupine toliko brzo nastaju, prestaju s radom i reorganiziraju da je ponekad vrlo teško otkriti takvu organizaciju u vašoj blizini.
Neznalice preporučuju
Eto, tako vam je u Americi. Hoće li do toga doći i u Hrvatskoj? Ideja je odlična, ali tko će je ostvariti? Možda će ovih nekoliko redaka ljude potaknuti na razmišljanje. Živi bili pa vidjeli!
petak, 15.04.2011.
Azili: dobar izbor i dobro djelo
Riječ koja obično povezuje "štence mješanaca", "starije pse" i "depresivno" je azil, međutim ako dugo niste bili u nekom od njih, sada ćete otkriti da su se stvari jako izmjenile.
Kreativni programi koji se odvijaju u suradnji s medijima i prodavaonicama koje drže opremu za kućne ljubimce prikazuju životinje tako da povećavaju šansu za njihovim usvajanjem. I sami azili su se izmjenili - progresivne organizacije tog tipa obnavljaju i uređuju svoje građevine kako bi bile što svjetlije, sjajnije i što ugodnije za svoje stanovnike i kako bi što više privukle ljude koji žele psa. Najbolji azili imaju i obučeno, brižno osoblje i volontersku veterinarsku službu koja održava zdravlje pasa i pomaže u njihovoj socijalizaciji te savjetuje potencijalne vlasnike koja bi životinja najviše odgovarala njihovim prilikama.
Ukratko, današnji azili su mnogo prihvatljiviji od onih nekadašnjih, zahvaljujući naprednim programima i zdravstvenoj njezi koja je osigurana prije odlaska psa u novi dom.
No, nisu svi azili jednaki. Neke vode veterinarski higijenski zavodi (mi ih volimo zvati "šinteraj") a neke pak vode neprofitne humanitarne organizacije ili pojedinci. Neke od ovih drugih pak imaju vrlo različita načela rada koja onda utječu i na vrstu pasa koju imaju na raspolaganju tako da vam preporučujem da ih prije sve dobro provjerite.
Pa ipak, dobre štence i pse možete naći u bilo kojem azilu, bez obzira na to koliko loša bila politika vođenja azila ili koliko nemarno njegovo osoblje bilo. Na kraju krajeva, nisu psi birali kamo će ih neko strpati i ostaviti, i to iz ponekad nerazumljivo hirovitih razloga. No, jednako kao što ćete povećati vjerojatnost da ćete kupiti zdravo, sretno štene birajući uglednog uzgajača, tako ćete imati i veće šanse za uspješno usvojenje napuštenog psa ako odaberete napredniji azil.
Oprez
Obično se vrlo teško odlučuiti za psa iz azila. Najradije biste ih sve poveli kući, ali činjenica da neki od njih nikada neće naći novi dom natjera suze na oči i onim najtvrđim dušama. No, ako odluku prepustite srcu, nikome nećete učiniti uslugu. Ako ne uzmete onog psa koji bi vam više odgovarao zato jer vam se drugi više smilio - onaj kojeg ste trebali uzeti, i koji bi se savršeno uklopio - možda nikada neće uspjeti. A na kraju možete biti i nezadovoljni onim kojeg ste uzeli, čak i do te mjere da ga vratite nazad i više nikada ne pokušate. I tako umjesto "happy enda", priča završava tragično - nesretni ste i vi i ona dva psa.
Savjet
Radije povedite prijatelja koji će vas odvratiti od glupih odluka. I ne žurite se. Ako je potrebno, dođite nekoliko puta. Pokušajte što trezvenije razmišljati. Kada se novi pas smjesti u vašem domu, možete ga razmaziti do besvjesti.
Kada odlazite u azil, morate biti svjesni da mogu postojati neki zdravstveni problemi. Štenad u azilima izložena je riziku da dobije vrlo priljepčivu bolest poput parvoviroze ili pak zarazni "kašalj štenare" - kratkotrajnu bolest koja je česta među psima u azilima. (Više o tome u 10. i 15. poglavlju.)
Isto tako, možda se neće prepustiti vama na izbor hoćete li kastrirati psa ili kujicu koje usvajate, s obzirom na to da mnogi azili to za vas obave ili to postavljaju kao uvjet za usvajanje. Neki od njih će vas možda i vrlo podrobno provjeriti kako bi ispitali jeste li "kvalificirani" za posjedovanje - i ako odluče da niste, neće vam ga dati! Sviđalo vam se to ili ne, to su razumne mjere koje se provode da bi se što više smanjila prenapučenost azila napuštenim ljubimcima. No to ne bi trebalo obeshrabriti vašu odluku da psa uzmete u azilu. Azili su dobar izvor štenadi i odraslih pasa - i mnogo su jeftiniji u usporedbi s cijenom čistokrvnog šteneta.
Tehničke stvari
Azili nisu samo za mješance. Iako većinu štenaca u azilu čine mješanci, među odraslim psima u bilo kojem od azila možete naći i mnogo čistokrvnih pasa - čak i do 25 posto u nekim područjima. I to ne samo učestale pasmine, poput njemačkih ovčara, labradora ili pudli. Znalo se desiti da se u azilu našla i tako rijetka pasmina da je osoblje azila moralo u knjigama tražiti o kojoj se pasmini radi. Jedan od direktora azila mi je rekao da je udomio ni manje ni više nego napuštenog rijetkog šiperkea. "Katkad se svašta pojavi" rekao je.
Veterinarski higijenski zavodi
Općinske službe za kontrolu napuštenih životinja vjerojatno je najlakše pronaći. Takve službe ne financiraju se ponajprije iz razloga da udomljuju napuštene životinje - no neke od njih taj posao dobro obavljaju. Na žalost, njihova politika je takva da pse zadržavaju svega sedam dana, i ako se u tom vremenu ne pojavi vlasnik ili netko tko bi ih udomio i ne preuzme psa, oni idu na eutanaziju.
Takve službe su organizirane kako bi ljude zaštitile od životinja koje lutaju i tako ih ugrožavaju bolestima koje mogu prenjeti, ponajprije bjesnoćom. Uklanjaju uginule životinje i nameću obveze poput registracije pasa i mjera zaštite od bjesnoće, pa i koliko (i kakvih) životinja netko može imati (ludi Amerikanci). Odazivaju se prijavama u slučaju napada agresivnih životinja ili u slučajevima kada one uznemiruju okolinu ili bukom ili smradom. Isto tako služe kao i "praktičan" način uklanjanja neželjenih životinja s ulice, bilo udomljavanjem, eutanazijom ili prodajom u svrhe biomedicinskih istraživanja.
Njihov posao nije nikada bio dobro financiran, a to stanje se ni danas nije popravilo. S toliko mnogo zahtjeva koji im se postavljaju i s toliko malo sredstava, jasno je da na direktorovoj listi prioriteta ne stoji pripremanje životinja za udmoljavanje i savjetovanje budućih usvojitelja.
Azili koji rade na principu neprofitabilnih humanitarnih organizacija često su ipak mnogo bolji odabir, jer je njima uvijek na prvom mjestu bila želja da se pomogne životinjama.
Privatni neprofitabilni azili
Neprofitabilne grupe za prihvat vode čitavu paletu azila, od onih bijedno opremljenih i slabo financiranih pa do onih koji su dobro financirani zakladama ili darovnicama te imaju programe koji ne samo da pomažu životinjama beskućnicima već i rade na tome da poboljšaju uvjete života za sve životinje - i njihove ljubitelje - u svom društvu.
Većina azila je negdje u sredini: njihovim zgradama dobro bi došlo obnavljanje, budžet im je premalen i s onim što imaju daju sve od sebe kako bi zbrinuli životinje koje su prihvatili.
Ne može se reći da dobar azil mora biti u novoj zgradi, ali svakako ćete poželjeti imati posla s onim koji se dovoljno brine o tome da svoje štićenike drži u čistom području i tako sprečava širenje bolesti.
Oprez
"Pratio me do kuće"
Tu nešto ne štima. Evo, baš ste počeli razmišljati o tome kako biste trebali nabaviti psa i gle, jedan je vašu kćer pratio od škole do kuće (naravno, uz pomoč velikog sendviča od šunke koji ste joj pripremili za gablec). Ili ste uočili nekog jadnika na parkiralištu ispred trgovine. Ili je baš sada vaš susjed jednog našao ispred svojih ulaznih vrata.
Prije nego što za njega počnete izmišljati imena, razmislite o ove dvije mogućnosti: 1) možda ovo baš i nije pravi pas za vas (provjerite u 1. i 2. poglavlju); i 2) možda već nekome pripada.
Možda ćete reći da ovo drugo nije moguće jer pas nema ogrlicu i izgleda neishranjeno i izmučeno. No, mnogi vlasnici pasa - obećajte mi da vi nećete biti jedan od tih ljudi - nikada ne stavljaju svojim psima ogrlice, a još manje markice za identifikaciju ili markice s brojem pod kojim je zaveden vaš pas kada je cjepljen protiv bjesnoće. I svakom dobro njegovanom psu dovoljno je samo nekoliko dana na ulici da počne izgledati prljavo, izmoreno i bolesno.
Ako nađete na ulici psa kako luta, prvo učinite sve što možete da mu pronađete vlasnika. U susjedstvu stavite letke - većina pasa se kada pobjegne zadrži negdje u susjedstvu ili u krugu od nekoliko kilometara od kuće - dajte oglas u novine ili obavijest na radiju, a obavijesti "nađen pas" pošaljite i lokalnim azilima, veterinarskim ordinacijama i prodavaonicama opreme za kućne ljubimce.
Dajte sve od sebe sljedećih tjedan ili dva, pa ako se onda nitko ne javi a vi odlučite da ćete ga ostaviti, samo naprijed. Ako do tada shvatite da to nije pas za vas, u 13. poglavlju naći ćete upute o tome kako za njega pronaći novi dom.
Rad u azilima vrlo je težak i stresan, pa njegovi namještenici mogu brzo izgubiti "žar" kojim su počeli. Dobro vođen azil je toliko samilostan prema svom osoblju koliko i prema svojim životinjama, jer u brizi za druge oni moraju svašta pretrpjeti. Potražite azil u kojem su zaposlenici spremni mnogo pomoći i mnogo znaju, i gdje su doista zainteresirani da svojim štićenicima pronađu odgovorne vlasnike i dobar dom.
Najbolji azili imaju prije udomljavanja dosta podataka o prijašnjem načinu života psa, njegovu zdravlju i temperamentu, te čine sve što mogu kako bi socijalizacijom i provjerom novog vlasnika povećali njegove izglede za dobar uspjeh u novom domu. Oni ne nude samo savjetovanje prije usvajanja već i pomoć nakon toga, što prate i savjeti vezani uz ponašanje psa (a provjerito i to postoji li kakva mogućnost školovanja po sniženim cijenama).
Upravo takve azile trebate potražiti ako se odlučite udomiti psa ili štene. Ako želite ići korak dalje, iznađite načina da biste pomogli onim azilima kojima nije tako dobro. Obično se uspjeh temelji i na novcu i dobrovoljcima,a vi tu možete mnogo pridonjeti svojom pomoći. Obratite se svojim lokalnim azilima da biste vidjeli što možete učiniti.
I ne zaboravite povremeno dati novčani prilog što će svakako pomoći onima koji se ionako teško nose s poteškoćama na koje nailaze u svom predanom humanom radu.
Tehničke stvari
U društvima za brigu oko životinja vodi se "mali rat" o organizacijama koje sebe nazivaju "neubilačkim" azilima. Više je napuštenih ljubimaca nego domova koji ih žele prihvatiti, tako da se vodi okrutna igra koja rezultira smrću milijuna životinja godišnje. "Neubilački azili" to rješavaju tako da ne primaju životinje koje nisu podobne za udomljavanje ili ih odbijaju kad su popunjeni. No, ti odbijeni onda završavaju u drugim azilima, čije osoblje tada mora potisnuti osjećaje i učiniti što je nužno.
No moramo reći da neki od tih "neubilačkih" azila imaju vrlo široko definiran pojam "udomljivi" pa uključuju i one životinje koje se mogu učiniti udomljivi putem dodatne obuke ili medicinske njege.
Vi, kao netko tko želi udomiti psa, ne biste trebali biti zbunjeni raspravama o tome. Potražite azil koji nudi zdrave, dobro socijalizirane životinje te savjetovanje prije usvajanja koje će vam pomoći da odaberete psa koji će vam najviše odgovarati. Takvi azili, s dobro obučenim osobljem i solidnim volonterskim timom, najbolji su put k uspješnom udomljavanju, bez obzira kakav im je stav prema eutanaziji.
Podatke o azilima dostupnim u Hrvatskoj potražite u dodatku na kraju knjige.
četvrtak, 14.04.2011.
Ostale mogućnosti
Premda sam toliko dugo objašnjavala kako nabaviti čistokrvno štene, ne mislite da smatram kako pri nabavi psa trebate razmišljati isključivo o čistokrvnom psu.
Vrijedi upravo suprotno.
No, iskustva su pokazala da većina ljudi prvo pomisli na čistokrvna psa. Toliko je mnogo načina da pogriješite pri nabavci čistokrvnog šteneta da sam prvo htjela ljude uputiti. Sada je red na vama. Ako ste spremni šire otvoriti svoje srce, otvara vam se čitav svijet čudesnih pasa. Privlače vas rijetke pasmine? Hajde da se popnemo stepenicu više: predlažem vam "jedinstven", stopostotni original, unikat, nikad viđenog psećeg pratioca: mješanca.
No razmislite još o nečemu. Ovisno o načinu vašeg života, možda bi za vas mnogo bolji izbor od šteneta bio, kako ga zove uvažena instruktorica za školovanje pasa i spisateljica Carol Lea Benjamin, "pas iz druge ruke". To vrijedi i za čistokrvne pse i za mješance.
Ako ga pažljivo odaberete, takav "rabljeni" pas može biti obožavani član vaše obitelji.
Isto tako, smatram da tako zaslužujete dodatne bodove za svoj zagrobni život, jer ste iz azila ili društva za zaštitu životinja usvojili psa koji treba nečiju ljubav. Jeste li vi toliko savršeni da vam možda neće zatrebati pomoć? Mislim da niste.
Neznalice preporučuju
Instruktor za školovanje pasa Carol Lea Benjamin napisala je dvije predivne, a i prilično jeftine džepne knjige koje bih preporučila svima koji žele usvojiti psa iz azila ili društva za zaštitu životinja: "The Chosen Puppy: How To Select and Raise a Great Puppy from an Animal Shelter" i "Second-Hand Dog: How To Turn Yours into a First-Rate Pet. (Kod nas te knjige nisu prevedene, ali možete ih u originalu naručiti u onim knjižarama koje drže stranu literaturu). Ja sam sama kupila pet primjeraka knjige Second-Hand Dog i podijelila ih ljudima koji su od mene uzeli pse koji su lutali i koji uvijek znaju pronaći put do mojih vrata. (Kako im to samo uspijeva?)
srijeda, 13.04.2011.
Bacimo pogled na papire
"Papire" čistokrvnog psa čine rodovnica, koja ima nekoliko elemenata: prikaz rodovnog stabla, podatke o štenetu, podatke o vlasniku psa, prostor za podatke o uspjehu na izložbama i prostor za podatke za uspjehe u radu. Evo popisa onih dokumenata koje biste trebali dobiti od uzornog uzgajača:
*Rodovnica. (Ili rodovnik, pedigre.) Kao što sam već navela, tamo možete vidjeti podatke o registriranom imenu psa (premda ga njegov vlasnik može zvati kako hoće), broj rodovnice, registarski broj psa (koji štene mora imati tetovirano na unutarnjoj strani uške ili butine), rodovno stablo vašeg šteneta, odnosno prikaz njegovih predaka, njihovih imena i osvojenih titula. Tu bi trebalo biti mnogo titula, i to ne samo kod davnih predaka nego što bližih, i to i s majčine i s očeve strane. Trebali biste vidjeti Ch., kao kraticu za Champion, zatim titulu na natjecanju u ljepoti, a isto tako biste trebali vidjeti i titule osvojene u radu, bilo da se radi o službenoj ili lovačkoj pasmini. Uzorni uzgajač bi svakako trebao biti u stanju objasniti što znače pojedine titule i kratice na rodovnici, a bit će i sretan kada ga budete pitali što znače (jer će se moći ponositi mnoštvom titula). Na rodovnici se mora nalaziti i rezultat ispitivanja nasljednih zdravstvenih defekata (displazija kukova i sl.) ovjeren od Veterinarskog fakulteta (ili ovlaštenog veterinarskog inspektora).
*Zdravstvena iskaznica. Taj dokument sadrži podatke o datumima kada je psić cijepljen protiv raznih psećih bolesti s potpisom veterinara koji je cijepio pse, podaci o tome kada je cišćen od crijevnih parazita, te se kasnije u nju upisuju sva cjepiva koja pas dobiva uključujući i redovno godišnje cjepljenje protiv bjesnoće. To je zdravstveni karton vašeg psa.
*Ugovor o kupoprodaji. Taj dokument navodi vaše odgovornosti i obveze (primjerice da obavjestite uzgajača ako više ne budete u mogućnosti držati psa, tako da i on može odigrati svoju ulogu u pronalaženju drugog vlasnika), kao i odgovornosti i obveze uzgajača. U ugovoru bi trebale stajati i garancije koje vam daje uzgajač; za zdravlje i narav psa, te naknadu koju trebate dobiti u slučaju da pas ne izraste kako treba, bilo da se radi o zamjeni šteneta ili povratu novca. Ako želite imati samo kućnog ljubimca s kojim se ne namjeravate natjecati niti baviti uzgojem, najbolje je da ugovor složite tako da isplatom pas postaje vaše puno vlasništvo. No, ugovor se može sročiti i drukčije, pa ako želite izlagati svog psa i kasnije uzgajati, a niste sigurni da ste to u stanju sami učiniti, možete ući u suvlasništvo s uzgajačem (ako je on zainteresiran).
Svaki dobar uzgajač brine se o svojim štencima još dugo nakon napuštanja uzgajačnice. Svaki takav uzgajač sigurno ne želi da njegovo štene postane jedan od onih rasplodnih siromaha u tvornicama pasa i da se ime njegove uzgajivačnice pojavi u papirima psa uzgojena na takvom mjestu. Ako zna da želite uzgajati i uđe s vama "u aranžman" odnosno suvlasništvo psa, lako je moguće da će tražiti da ima glavnu ulogu pri odlučivanju kada i s kim će se pariti. Ako nemate nikakva iskustva u izlaganju pasa, suvlasništvo može biti čak i jedini način da dobijete perspektivno štene i s njime osvojite šampionate. Ako smatrate da možete prihvatiti ograničenja koja vam nalaže suvlasništvo i da ste u stanju biti u dobrim odnosima s uzgajačem, možete mnogo naučiti pod skrbništvom nekog tko dobro poznaje pasminu i sportove. (Kada karijera izložbenog i uzgojnog psa završi, uzgajač obično "otkazuje" suvlasništvo i pas ostaje samo vaše vlasništvo.)
*Upute za njegu i ishranu. I na kraju, dobri uzgajači šalju vas kući s gomilom pismenih i usmenih uputa o tome kako, kada i koliko puta dnevno hraniti psića, kada posjetiti veterinara, ponoviti cijepljenje, čišćenje od crijevnih nametnika i još mnogo toga. Neki uzgajači čak imaju i tiskane brošurice s uputama o ishrani, kućnom odgoju pa čak i osnovama školovanja.
Možda vam se to čini kao mnoštvo "papirologije", no izgleda da je papirologija žig današnjeg vremena. Ako ste sa svime već upoznati, ne morate to nikada ni prelistati (makar sumnjam da vam neće trebati barem jednom). Ne morate se čak niti prijaviti kao vlasnik psa ako ne želite. Mnogi ljudi to uopče ne čine.
No taj debeli snop papira što ga nosite kući je veoma važan jer mnogo govori o kvaliteti uzgajača od kojeg ste upravo kupili štene. On je svoj posao dobro obavio, a papirologija to samo potvrđuje.
Ostalo je na vama.
utorak, 12.04.2011.
Prodavaonice životinja: budite oprezni
Za kupovanje čistokrvnog šteneta u prodavaonici životinja nije potrebno mnogo truda (osim što su u Hrvatskoj vrlo rijetke). Tamo možete birati i ne morate čekati na štene. Možda vam čak daju i neke garancije za zdravlje psića. Primaju kreditne kartice. Ima li što pogodnije i bolje?
Na temelju svojih dosadašnjih spoznaja možete zaključiti da je veća vjerojatnost da ćete nabaviti zdravo i stabilnije štene ako ga uzmete od iskusnog i uzornog uzgajača. No to nije jedini razlog zbog kojeg biste svakako trebali izbjegavati kupnju šteneta u takvim trgovinama: još mnogo važnije su tvornice pasa.
U farmerskim područjima diljem SAD-a (a isto se događa i u Europi, pa i našoj zemlji), dešava se nešto poput uzgoja pasa i njihove prodaje na veliko, ali na takav način da to ne biste mogli zamisliti ni u najgoroj noćnoj mori. U takvim "tvornicama štenadi" sirote rasplodne životinje čitav svoj život provode u izmetu do koljena i to u malenim provizornim kavezima i na udaru vjetra, vlage i hladnoće (ili po ljeti nesnosne vrućine). Bolesni psi se nikako ne liječe, a oni potpuno iscrpljeni ili neizlječivo bolesni se ponekad ubijaju, pa se čak njima i hrane oni preživjeli. To je najgori oblik okrutnosti; tijekom posljednja dva desetljeća društva za zaštitu su dokumentirala mnoge slučajeve takvog nehumanog ponašanja, no takve stvari i dalje se događaju pred nosom vlasti.
Kada kupite štene u prodavaonici životinja, vrlo vjerojatno kupujete takvo siroče i upravo time novčano podupirete opisana zvjerstva. Stoga nemojte dopustiti da vas bilo tko uvjerava u suprotno.
Nakon što su u javnim medijima prikazane tvornice štenadi, američko ministarstvo poljoprivrede i AKC - koji kažnjava uzgajače za prijevare pri registraciji pasa - uložili su goleme napore da se taj problem riješi. Njihove napore treba podupirati i ohrabrivati, no istražitelji tvde da tvornice pasa i dalje postoje. (Isti problemi i problemi vezani uz šverc takvih i sličnih psića s krivotvorenim dokumentima i rodovnicama velik je problem i diljem Europe).
Čak i ako - a to je jako veliki "ako" - bi svaki od tih komercijalnih uzgajača držao svoje uzgajačnice čistima i bolje se brinuo o svakoj životinji, još uvijek biste bolje učinili kada biste kupili štene koje je uzgojeno u kući kod jednog malog uzornog uzgajača. Štenad nije pogodna da bude "roba" koja se može masovno proizvoditi, a to je ono što dobivate u prodavaonici životinja. (Isto tako, razmislite kakav život ima "rasplodni materijal", psi koji nikada neće znati kako je to lijepo biti nečiji voljeni kućni ljubimac.)
Ne zaboravite
Upamtite, dobro štene ćete lakše naći ako se prije toga dobro informirate. Postaje i ljudi koji su štene kupili u takvoj prodavaonici pa su završili s dobrim ljubimcima koje jako vole. Pa ipak, pravilo je da najveće izglede za nabavu zdravog, dobro socijaliziranog šteneta dobre naravi nikako nećete imati u prodavaonici kućnih ljubimaca. O tome se slažu i uzgajači i veterinari i instruktori za školovanje pasa i društva za zaštitu životinja..
Oprez
Kada se radi o čistokrvnim štencima, zaključak bi bio sljedeći: na svijetu ima više bolesnih i psihićki poremećenih pasa nego što si vi uopče možete zamisliti. Stoga vam baš i nije pametno kupiti štene od onih koji proizvode takve životinje jer ne znaju bolje ili ih nije briga. Ne žurite se. Informirajte se. Bolje ćete proći ako prije toga uložite malo truda - a i bolje ćete spavati znajući da ste učinili dobru stvar što niste poduprli takvog lošeg "uzgajača".
ponedjeljak, 11.04.2011.
Uzgajači: oni dobri, oni neuki i oni beskrupulozni (2. dio)
Tehničke stvari
Informacije o održavanju izložbi pasa možete pronaći u lokalnim novinama ili u časopisima specijaliziranim za kućne ljubimce ("Moj pas", službeno glasilo HKS-a) a najavljuju se i putem javnih medija, uglavnom televizije i to u emisijama posvećenim kućnim ljubimcima. Iste informacije možete dobiti pri lokalnom kinološkom savezu ili u sjedištu Hrvatskog kinološkog saveza u Zagrebu, Ilica 61, ili na tel. 48 46 124. Osim spomenutih, postoji i čitav niz časopisa koji izlazi u drugim europskim zemljama (i dijem svijeta), a na koje se možete pretplatiti ili ih kupiti u nekim od knjižara sa stranom literaturom.
Prva stvar koju na takvom pohodu trebate nabaviti jest katalog izloženih pasa. Istina je da ćete iz novčanika morati izvaditi nešto vama dragog novca, ali ćete u katalogu zato dobiti čitavu gomilu imena izlagača i njihovih adresa, a pored toga bit će i mnogo oglasa, a ponekad i nekih nagradnih kupona. Osim toga, izgledat ćete mnogo ozbiljnije kada se budete raspitivali o psima.
Dobro, recimo da ste stigli na vrijeme, pronašli svoj ring i zabili nos u katalog. Sada trebate odabrati ljude s kojima ćete popričati. U katalogu potražite izlagače-hendlere koji su tu navedeni i kao uzgajači pasa što ih izlažu. Tada potražite uzgajača ili izlagača koji se nalazi u gradu ili barem blizu grada u kojem stanujete. Uputite se prema njemu i predstavite se. No nikako to nemojte činiti kada upravo ulazi u ring ili priprema psa za izlazak u ring. Pripazite da gazirani slatki napitak koji držite u rukama slučajno ne završi na nekoj brižno pripremljenoj psećoj frizurici; vlasnik bi se vjerojatno do groba uvrijedio (da ne spominjem i gore posljedice). Osobi s kojom želite porazgovarati kažite da ste zainteresirani za pasminu i upitajte je ima li malo vremena nakon što suđenje završi. Ako nema, uzmite posjetnicu ili zapišite telefonski broj i pitajte kada bi bilo zgodno da nazovete.
Istu stvar ponovite sa svim uzgajačima koje ste u katalogu izabrali i vjerojatno ćete naići na nekoga koji je slobodan. Tada postavite svoja pitanja. Uzmite brojeve telefona, jer sada ispitujete samo neke činjenice. Istraživanje uz brdo pitanja tek slijedi.
Pretraživać
Mužjak je muški pese, a kuja je ženski pesek (barem u Zagrebu). Neki od njih pobjeđuju a neki ostaju gubitnici. Čini vam se da svi oko ringa osim vas znaju zašto je sudac izabrao baš tog psa za pobjednika. Odgovori na sva ta pitanja nalaze se z 16. poglavlju.
Savjet
Kada imate posla s izložbenim snobovima...
Nije mi jasno zašto neki ljudi koji izlažu svoje pse moraju biti toliko uobraženi, ali oni to jesu. Stvari će se odvijati mnogo jednostavnije ako prije odlaska na izložbu dovršite domaću zadaću i doznate osnovne stvari o pasmini koja vas zanima, pa tek onda pristupite uzgajaču. Nećete daleko dospjeti ako ponosnom uzgajaču šetlandskog ovčara date kompliment: "Kako je divan ovaj vaš minijaturni koli".
No, kada jednom pokažete da znate osnovne stvari o pasmini koju oni obožavaju i da ste ozbiljno zainteresirani da još mnogo toga naučite, lako je moguće da će te ljude biti jednako teško iskopčati koliko ih je bilo teško navesti na razgovor. A što da vam kažem? Svijet izložbi pasa je kao mali klub. Ne morate se učlaniti, no bolje je da ih se klonite ako znate što se sve tamo dešava. No, vi se želite uključiti jer se tamo nalaze ljudi s onim što vam je potrebno.
Neznalice preporučuju
Pogledajte i besplatni reklamni materijel koji se može pronaći na izložbama, obično na informacijskim štandovima pasminskih klubova. Tamo često možete vidjeti i letke i reklame za predstojeće izložbe pasa ili duge kinološke priredbe, te za određene kinološke klubove. Postoje i štandovi na kojima se prodaje stručna literatura vezana uz određene pasmine, pseće sportove i odgoj i školovanje pasa.
Pretplatite se na časopise
Najuzbudljivi način pronalaženja uzgajača vjerojatno je posjet izložbi. No postoje i drugi načini.
Kinološki časopisi i službena glasila (bilo HKS-a ili drugih, stranih kinoloških saveza ili pasminskih klubova ili pas klubova za obuku i rad s psima, čiji član možete postati i vi, ako se s njima povežete i platite članarinu) objavljuju oglase uzgajača. Ako ste zainteresirani za neki od stranih časopisa, informacije o njima možete dobiti od uzgajača, pasminskih klubova, kinoloških društava ili u Hrvatskom kinološkom savezu.
Oprez
Dakako, ti časopisi ne ocjenjuju uzgajače, već samo objavljuju njihove oglase, pa budite vrlo oprezni. Ako ne možete u svojoj blizini otkriti nikoga tko bi imao psa kojeg vi želite, nazovite najbližeg uzgajača. Ako je to ugledan uzgajač, onda je vjerojatno član nacionalnog ili regionalnog kluba uzgajača, pa vam on može dati podatke o vama najbližem uzgajaču, ako takav postoji. Ako umjesto toga zatraži broj vašeg žiro-računa i kaže da će vam štene poslati prvim avionom koji leti u vaš grad, zahvalite mu na trudu i potražite sljedeći oglas.
Učlanite se u pasminski klub
Učlanjenje u pasminski klub može biti još jedan dobar način za uspostavljanje kontakta s uglednim uzgajačima - ili za proširenje saznanja o pasmini koju ste odabrali. Pasminski klubovi u Hrvatskoj članovi su Hrvatskog kinološkog saveza, a mogu zaokupljati vlasnike i ljubitelje pojedinačnih pasmina, pasminskih skupina ili onih koji se bave određenim pasminskim sportovima i radom. Svi oni imaju svoje zastupnike koje biraju njihovi članovi.
Koliko pažnje će vam posvetiti u nekom od tih klubova - ne mogu vam točno kazati. To ovisi o klubu. Moguć je da vas predsjednik kluba ili vođa uzgoja samo upute u literaturu kojom ćete steći uvid u standard pasmine. Neki će vam pak dati čitav popis uzgajača i članova koji aktivno uzgajaju tu pasminu. Neki klubovi imaju vlastite biltene ili časopise koji su izvrstan izvor podataka o uzgajačima, pa učlanjivanjem automatski ostvarujete pretplatu na njih. Neki pasminski klubovi imaju i regionalne podružnice. Ako ništa drugo, učlanjivanjem u pamsinski klub stječete veliki krug poznanika koji smatraju da je vaša pasmina upravo savršena!
Do uzgajača surfanjem po Internetu
U posljednje vrijeme su Internetovi e-mail popisi postali dobar način za pronalaženje podataka o uzgajačima. E-mail popisi nalik su na stalno aktivnu skupinu za rasprave, na kojoj sudjeluju oni koji su se elektronički prijavili na popis. Neki od njih su se usredotočili na pojedinačne pasmine, poput dobermana, ili na pasminsku skupinu, poput španijela. U 22. poglavlju navest ćemo još nekoliko zanimljivih mjesta na Internetu gdje možete pronaći čudnovate stvari vezane uz pse.
Savjet
Treba li kupiti štene koje niste vidjeli?
Premda ćete vjerojatno pronaći nekog uzronog uzgajača negdje u svom području ili barem na nekoliko sati vožnje od vaše kuće, to neće uvijek biti slučaj, posebice ako se radi o nekoj manje popularnoj pasmini. No, u takvim slučajevima, kada to nije moguće, morate odlučiti želite li da vam štene koje nikad niste vidjeli pošalju kući (najčešće zrakoplovom).
Kupovanje psića "nasljepo" može izgledati vrlo riskantno, no nije uvijek tako strašno kako vam se možda čini. Važno je da, prije nego što se odlučite za taj korak, dobro provjerite uzgajača i o njemu doznate što više. I sam uzgajač bi ovakav postupak trebao smatrati velikom odlukom, tako da će sa vama prije o tome mnogo razgovarati. Svakako bi vam trebao poslati slike obaju roditelja, zajedno sa podrobnom dokumentacijom i ugovorom koji sastavljaju svi dobri uzgajači.
Iskusni uzgajači navikli na ovakvo slanje štenadi potrudit će se da što više umanje rizik koji sa sobom nosi prijevoz zrakoplovom. (Savjete za prijevoz pasa možete naći i u 15. poglavlju.)
Ako sve bude izgledalo kako valja, samo naprijed. Bolje je imati posla s uglednim uzgajačem udaljenim i tisuću kilometara nego s neznalicom koji se nalazi u vašem gradu.
Upozorenja
Rijetko koji uzgajači su krajnje pokvareni i ne ispunjavaju ni najosnovnije potrebe svojih pasa. Malo je više onih koji su mentalno poremećeni i žive u prljavim barakama s psima koji se slobodno međusobno pare. Njih je lako uočiti i izbjeći - osim ako štence ne očiste i ne prodaju negdje drugdje.
Možda ja previše vjerujem u iskonsku dobrotu u ljudskoj prirodi - ili barem u dobrotu onih što vole pse - ali ipak mislim da većina "loših" uzgajača (mi ih volimo zvati "dvorišni uzgajači") u biti nije nemarna. Oni samo nisu dobro informirani. Oni ne znaju da velik broj pasa koji dolazi iz njihova uzgoja završava u azilima ili čitav dan provede u boli zbog urođenih bolesti. Oni samo žele leglo "zbog djece" ili zato "jer su štenci tako zabavni" ili jer su čuli da uzgojem pasa mogu nešto i zaraditi.
Sada ću vam navesti što bi vas trebalo odvratiti od uzgajača:
*Neznanje o pasmini. Netko tko nezna povijest nastanka njegove pasmine ili koliko je ta pasmina pogodna za određene vrste obitelji vjerojatno ne mari hoće li uzgojiti štence koji će biti dobri primjerci svoje pasmine.
*Zanemarivanje ili poricanje genetskih pogrešaka. Svaka pasmina ima neke svoje probleme, a najčešći - poput displazije kukova - mogu vašem psu prouzročiti mnogo boli, a i mnogo će vas koštati. Osoba koje nije svjesna konginetalnih defekata svojih pasa sigurno nije proučavala njegovo porijeklo niti ga pokušavala izbjeći.
*Ne izlaže pse niti se bavi bilo kojim drugim psećim sportom. Ne mora svaki pas biti šampion i prije nego se ošteni. No, kupujete li psića od nekoga tko je izlagao svoje pse ili se na bilo koji drugi način s njim natjecao, veći su izgledi da ćete dobiti visokokvalitetno čistokrvno štene. Smisao izložbe pasa i jest da se vrednuje uzgojni materijal.
*Ne dopušta vam da promotrite leglo, vidite majku ili druge pse iz uzgajačnice, ili da vidite gdje su psići uzgojeni. Zdravi i dobro odgojeni odrasli psi i čista, dobro vođena uzgajačnica najbolja su preporuka bilo kojeg uzgajača. Ako netko ne želi da vidite išta drugo osim šteneta koje prodaje, morali biste se zapitati zašto.
*Nema dokumentacije. Ako vam netko kaže da je leglo prijavljeno kod HKS-a, onda bi trebao o tome imati i prikladnu dokumentaciju (to vrijedi i za druge nacionalne kinološke saveze). Trebao bi imati i zdravstvenu dokumentaciju. Vrlo je poželjno da vam uzgajač da ugovor o kupoprodaji kojim se određuju prava i odgovornosti obiju strana. Taj dokument vas pravno štiti u šlučaju da štene ne izraste onako kako se očekuje - ako bude imalo konginetalne zdravstvene probleme ili ne bude prikladno za izlaganje (recimo zbog nedostatka zubala ili testisa), a to je bio jedan od razloga za nabavu psa.
*Ne shvaća važnost socijalizacije. Kako bi mogli postati dobri kućni ljubimci, štenci moraju biti dobro njegovani, voljeni i s njima se treba dobro postupati. Netko tko vam ne može objasniti što je na tom polju učinio, ili netko tko prodaje štene mlađe od sedam tjedana, vjerojatno ne zna dovoljno o podizanju štenadi i ne bi se smio baviti uzgojem.
Sve vam ovo opet napominjem da biste što sretnije prošli. Zar ne mogu naći dobro štene kod nekog "dvorišnog uzgajača" koji je dao oglas u lokalnim novinama? Naravno da možete. Moj vlastiti brat ima jednog takvog, šarmantnog, guzatog žutog labradora kojeg klinci neprestano gnjave. Predivnu narav ima taj pas. Ali, isto tako znam druge ljude čiji su "dvorišni" labrići pravi invalidi (zbog displazije kukova). Njihove aktivnosti su ograničene na obavljanje nužde i sve vrijeme su pod sredstvima protiv bolova. Zato smatram da je neobično važno prije nabave čistokrvnog šteneta učiniti sve što je potrebno da biste bili sigurni da ćete dobiti pseto zdravog tijela i dobre naravi.
nedjelja, 10.04.2011.
Uzgajači: oni dobri, oni neuki i oni beskrupulozni (1. dio)
Mnoge štence prodaju riječi poput ovih: šampionske linije i registrirani pri FCI-u. Isto tako često ljude privlače riječi ekstra (kao primjerice, ekstra veliki rotvići ili ekstra male džepne pudlice) ili rijetki (primjerice, rijetki bijeli bokser), pa onda mogu se vidjeti oba roditelja, držani u kući, hitno! i dostavljamo kući.
Uglavnom uzgajači većinu ovih navoda ne bi ni spomenuli. "Registrirani pri FCI-u" (ili nekoj drugoj kinološkoj organizaciji, poput američkog AKC-a tj. American Kennel Cluba ili The Kennel Cluba iz Velike Britanije) znači da je uzgajač potvrdio i dokazao radnu i izložbenu kvalitetu svoje linije i leglo prijavio u matičnom kinološkom savezu koji je član FCI-a. No većina uglednih uzgajača uopče ni ne mora oglašavati svoja legla jer je njihov ugled koji su stegli godinama uzgajajući zdrave štence dobre naravi za rad, izložbe i za kućne ljubimce, takav da kupci traže njih a ne obrnuto. Oni manje opterećuju svoje kuje leglima, a često se dešava da imaju pozamašnu listu čekanja za buduće vlasnike svojih štenaca.
Ne zaboravite
Vi želite pronaći uglednog uzgajača.
Pa u čemu se razlikuje dobar uzgajač od ostalih? Pa, pogledajte riječi koje navode u oglasima u novinama ili na oglasnim pločama na poslu i razmislite što upućuje na to da se radi o osobama koje imaju malo realnih iskustava s čistokrvnim psima ili pasminama koje uzgajaju (ili takvima žele podvaliti):
*Šampionska linija. Iako to izgleda čudno, možete kupiti prilično jadno štene "šampionske linije" kojem je zapravo šampion bio samo šukundjed po tatinoj strani. Ako se u rodovnici nalazi manje od dva ili tri šampiona, i to samo po jednoj strani, bilo maminoj ili tatinoj - znači da se radi o uzgajaču koji svoje pse ne vodi na izložbe gdje će ih suci procijeniti i kazati koliko odgovaraju standardu. Oni uzgajaju pse koji nisu ocjenjeni kao dobri primjerci svoje pasmine. Stoga zanemarite natpise šampionska linija; radije potražite šampionskih roditelja ili otac šampion ili majka šampion.
*Registrirani pri FCI-u (ili rodovnica HKS-a). Uuu, strašna stvar! Svi uzgajači čistokrvnih pasa koji žele rodovnice priznate od FCI-a moraju svoja legla prijaviti i registrirati kod matičnog kinološkog saveza koji je član FCI-a (odnosno kod nas kod HKS-a, Hrvatskog kinološkog saveza koji je član FCI-a). Neki uzorni uzgajači čak kod sebe zadržavaju rodovnice, sve dok ne provjere nisu li se pojavile neke nasljedne mane (poput nedostatka zubi ili testisa).
*Ekstra. To možete često naći kod pasa za zaštitu. Nude ih ljudi koji uzgajaju super-velike rotvajlere ili druge pasmine zastrašujućeg ugleda. Namjera im je da stvore najvećeg, najopakijeg psa u okolici, no takvi pokusi uglavnom rezultiraju psima koji su teško pokretljivi, imaju problema s kukovima, ili neke druge zdravstvene probleme. Nisu bez razloga određene granice visine u standardima pasmina. Ako imate posla s ljudima koji to ne znaju ili ih nije briga za to, počnite se odmah brinuti i o onome što još nije u redu s psom.
*Rijetki. Jaaako dobro. To sam nedavno vidjela u nekom oglasu za šar-peje. To su možda bili najrjeđi psi na svijetu prije nekih dvadeset godina kada su se tek pojavili u Americi. No sada se nalaze na AKC-ovoj top-listi 25 najpopularnijih pasmina. Taj prodavač ili je spavao dvadesetak godina ili želi izmusti lovu od nekoga tko nije upućen.
*Mogu se vidjeti oba roditelja. Što sad tu ne valja? Možda ništa. Uvijek biste morali moći vidjeti majku, ali vas moram upozoriti da u većini slućajeva ugledni uzgajači nemaju pri ruci oca štenaca koje prodaju. To je zato što istražuju koji bi mužjak bio najpogodniji za parenje s njihovom kujom i biraju onog za kojeg smatraju da bi mogao unaprijediti kvalitetu i dobre strane te potisnuti one loše. Može se dogoditi da se taj pas nalazi u drugome gradu ili čak u drugoj državi, pa su svoju kuju vodili tamo na parenje - ili su organizirali umjetnu oplodnju.
Oprez
Ako su kod uzgajača oba roditelja, možda je uzgajać birao parnjaka samo prema cijeni: bio je dostupan i besplatan.
*Hitno! Dostava u kuću. To su uvijek ljudi koji se odmah žele riješiti štenaca. A gdje da ih onda nađete kada budete imali gomilu pitanja i problema? Neće imati vremena ili će se opet brzo rješavati sljedećeg legla. I kako ćete vidjeti u kojim uvijetima je raslo vaše štene i kako mu izgleda mati, braća i sestre, ako će vam ga dovesti pred vrata kao da dostavljaju pizzu? Ugledni uzgajač želi da ga posjetite. On je ponosan na svoje pse. Želi da dobro razmislite i dođete nekoliko puta, da ga pitate sve što želite znati, i to ne samo sada nego i za šest mjeseci ili šest godina.
Savjet
Sad vam je vjerojatno sve već malo jasnije. Obično volim reći potencijalnim kupcima pasa da su na dobrom putu ako su našli uzgajača koji će njima postaviti mnogo više pitanja nego što bi oni mogli smisliti za njega. On poznaje svoju pasminu i zna u kakvu se obitelj najbolje uklapa. Zna koji su štenci najbolji za mirniju ako koji za razularenu obitelj. Želi biti siguran da znate u što se upuštate jer se smatra osobito odgovornim za pse koje je donio na svijet.
Pretraživać
Razmišljate o tome da kasnije uzgojite leglo? U 13. poglavlju ću vam objasniti zašto je uzgoj pasa manje profitabilan i mnogo naporniji nego što ste si vi zamislili, kako tada stavljate na kocku zdravlje svog vlastitog psa i kako time pridonosite problemu suvišnih pasa - čak i ako želite ugojiti čistokrvne pse.
Oprez
Kada treba izbjegavati uzgajače izložbenih pasa
I kod nekih uzgajača izložbenih pasa morate biti na oprezu, bez obzira na to koliko dugo stvaraju šampione. Da bi štenci kasnije bili dobri pratioci, moraju od prvoga dana biti stalno među ljudima. Moraju ih moći voditi i djeca i muškarci i žene. Moraju biti upoznati s uobičajenim zvukovima koji nastaju u životu njihovih dvonožnih prijatelja. To vrijedi za sve pasmine, a naročito za one koje su sklone plašljivosti ili agresivnosti - dodatna socijalizacija je u njihovom razvoju izuzetno važna.
Raspitajte se za genetske nedostatke kod njihovih pasa, o tome natječe li se s njima, saznajte sve o papirima i ugovoru koji ćete potpisati, te koje garancije dobivate za psa. No nikako ne zaboravite pitati gdje i kako su štenci podignuti.
Ako uzgajač kaže "u dnevnoj sobi" i naglasi što je sve radio da bi ih pravilno zbrinuo, na pravom ste putu.
Ako kaže "u garaži" ili "vani u boksu", potražite nekog drugog.
Ako i dalje želite uzgajati pse, isto poglavlje će vam poslužiti kao početnica u kojoj ćete naučiti temeljne stvari koje "kao pravi dobar uzgajač", morate znati pri izboru parnjaka te pri podizanju i smještaju štenadi.
Pretraživać
U 21. poglavlju govorimo o najvažnijim pitanjima koja morate postaviti prodavaču čistokrvnih štenaca.
Kako pronaći dobrog uzgajača
Uzornog uzgajača teško je pronaći, a takvi upravo sada možda i nemaju na raspolaganju štene za prodaju. Zbog toga mnogi ljudi koji kupuju štence odlaze na druga, manje idealna mjesta.
Ako sve dobro prođe, pse ćete imati barem desetak godina. Ne čini li vam se razumno malo pričekati kako biste pronašli pravog uzgajača, ili obaviti nekoliko telefonskih razgovora ili pak nekamo otputovati? Osobi koja je godinama živjela s tom pasminom možete postaviti još nekoliko pitanja kako biste dobili i one odgovore koje ne možete pronaći u knjigama. Uvjerite se sami kako neki psi kada se linjaju odbacuju grumene dlaka veličine zamorca a drugi sline toliko da im gubica izgleda kao planinski izvor. Stecite uvid u to što znaći živjeti s psom "na mlazni pogon", koji stalno nekamo žuri?
Prodavaonica životinja s određenim izborom štenadi nije mjesto na kojem možete dobiti takve infomacije jer je njeno osoblje, bez obzira koliko dobronamjerno, nedovoljno upoznato s pasminama koje prodaje i može vam dati samo šture informacije. Dvorišni uzgajač s leglom koje ima zato "da djeca i to vide", može vam reći kako je to živjeti s njihovim zlatnim retriverom ali nema dovoljno iskustva da bi vas upoznao s pasminom općenito. Tu nećete naći štenad uzgojenu tako da bi bila vrhunskog zdravlja i temperamenta koji zahtjevate.
S druge strane, ozbiljan uzgajač vam o pasmini može reći mnogo više nego što šte očekivali. Njihova veza sa štenetom koje kupite ne prestaje onog časa kada psa odvedete kući. Dobit ćete zdravo, dobro socijalizirano štene i toliko savjeta da bi vam mogao pozavidjeti svaki korisnik nekog programa za računovodstvo. Ono što nudi ozbiljan uzgajač predobro je da biste se toga odrekli, vjerujte mi.
Oprez
Vi možda i dalje mislite da se jedan labrador s rodovnicom FCI-a ne razlikuje mnogo od drugog takvog labradora. Možda mislite da previše naglašavam potragu za neuhvatljivim "uglednim uzgajačem". Zapravo, nikada to ne mogu dovoljno naglasiti. U više od deset godina, koliko pišem rubrike o ljubimcima, razgovarala sam s tisućama ljudi o njihovim problemima s psima, što je bilo dovoljno da uočim da veliki udio u tome hoće li ljudi biti sretni i zadovoljni svojim psima ima pravilan izbor pasmine i mjesto na kojem su nabavili štene ili psa.
Tim upornim naglašavanjem samo želim spriječiti neke tužne sudbine.
Kupovanje na izložbi pasa
Izložbe pasa, naročito one međunarodnog karaktera, mjesta su na kojima možete po cio dan razgledavati pse, a naročito onu pasminu koju želite nabaviti. Želite li pronaći dobrog uzgajača? Izložba pasa je upravo ono mjesto na kojem oni s ponosom izlažu svoju pseću diku i radost.
Ako na izložbi želite samo razgledati pse i kupiti neke sitnice, poput naljepnica "Volim svog boksera", onda nije bitno u koje vrijeme ćete se pojaviti. No ako tamo odlazite da biste dogovorili kupnju šteneta ili psa, otiđite dosta rano. Izložbe počinju uglavnom oko 8 ili 9 sati ujutro, a od izlagača se najčešće ne zahtjeva da ostanu tamo nakon što završe s izlaganjem. To znači da, ako želite vidjeti belgijske ovčare, koji u ring ulaze u 9 sati, a vi se tamo ne pojavite ni do podneva, lako je moguće da ćete doći uzalud. Oni će već biti gotovi.
Bilo bi najbolje kada biste mogli saznati u koje vrijeme se natječe pasmina za koju ste zainteresirani, no to baš i nije uvijek moguće predvidjeti. Prilikom organizacije izložbe pasa ponajprije se razmišlja o izlagačima i sucima, te vrijeme i duljina trajanja izlaganja neke pasmine ovisi isključivo o njima, a ne o posjetiteljima.
Stoga je najbolje što ranije doći na izložbu, a budite spremni i na to da će izlagači biti prilično indiferentni prema vama (morate shvatiti žar i uzbuđenje koje ih tamo obuzima, pa se nemojte ljutiti ako vas niti ne primjete). Ne brinite se, reći ću vam sve što vam je potrebno da biste znali kako razgovarati o psima sa njihovim uzgajačima, profesionalnim "hendlerima" (onima koji ih vode u ringu) i vlasnicima pasa koji čine sektaški i ponekad zbunjujući svijet toga sporta.
subota, 09.04.2011.
Čistokrvna štenad: krenimo u potragu
Stiglo je vrijeme da krenemo u potragu. Odjednom vas svi obasipaju informacijama o psima koje biste svakako trebali pogledati ("susjed mi se seli i ne može povesti svoju Lolu sa sobom") ili o leglima, od kojih bi vam jedno savršeno odgovaralo ("Pa, nema veze što baš nije ona pasmina koju ti hoćeš").
Poslušajte ih, ljubazno se nasmiješite i zahvalite im što su mislili na vas. Tko zna? Možda je baš ona kujica, koju susjed vašeg kolege s posla ostavlja jer se seli, upravo ono što ste zamislili.
Ali ne bih se kladila u to. Vrijeme je da krenemo... u kupovinu!
petak, 08.04.2011.
Promijenili su se i psi
Od vremena kada je prvi pas bio štene nije se promijenio samo broj obitelji sa oba zaposlena roditelja. Promijenili su se i psi.
Godine 1955., kada su moji roditelji nabavili svog prvog boksera (moj otac ga je zvao "naše najstarije dijete" jer je u obitelj stigao dvije godine prije mene), AKC (Američki kinološki savez) registrirao je 359 000 pasa. Godine 1981., kada su nabavili posljednjeg psa (sad su u mirovini pa više vole slobodu i putovanja), broj godišnjih registracija popeo se na 1 033 248.
U vrijeme prije II. svjetskog rata čistokrvne su pse imale jedino obitelji s prezimenima tipa Rockefeller. U vrijeme koje je slijedilo nakon rata, kada je američka vlada uvela program kreditiranja i kada su obitelji iz srednjeg staleža počela dobivati zaposlenja koja su se dobro plačala, mnoge su mlade obitelji poželjele pse i za svoja dvorišta i za kuće, i to upravo onakve pse kakve su prije imali samo bogataši: čistokrvne.
Broj čistokrvnih pasa registriranih pri AKC-u naglo je rastao u razdoblju od pedesetih do sedamdesetih godina, oslikavajući tako porat i poboljšanje standarda američkog i kanadskog srednjeg staleža. Od tog vremena se u AKC-u godišnje registrira oko milijun čistokrvnih pasa - a 1994. godine regitriralo se 1 345 941. Kako god da računate, to je jako mnogo pasa. Ni u Europi situacija nije mnogo drukčija. Sve je više ljudi koji žele čistokrvne pse i njihov broj raste iz godine u godinu.
Bum koji je nastao učinio je pse robom. Umjesto hobija, kao što je ranije bio slučaj kod bogatih obitelji, uzgoj pasa postao je biznis. Uzgajači kojima je to postao posao, a i oni povremeni, počeli su "proizvoditi" štenad, često i ne razmišljajući o njihovom zdravlju i temperamentu. To je rezultiralo padom kvalitete čistokrvnih pasa, tako da su se u devedesetim godinama u knjigama s kinološkom tematikom počela pojavljivati upozorenja koja su nove vlasnike upoznavala s tim problemima te s pravima zakinutih i prevarenih kupaca.
No, ako se dovoljno dobro pripremite i informirate prije nabave psa, neće vam trebati pravna pomoć. Iako postoje neke prednosti nabave psa u prodavaonici životinja - primjerice cijena - vjerojatnost da ćete nabaviti zdravo, sretno čistokrvno štene znatno se povećava ako ga potražite kod uglednog i znalačkog uzgajača. A ja ću vam objasniti kako da ga pronađete.
Neznalice preporučuju
Nastojanja i rad uzornih uzgajača tijekom godina nisu se izmijenili. Svi nastoje očuvati i unaprijediti pasminu koju vole. Cilj njihova uzgoja je da stvore životinje koje što više odgovaraju idealnom psu opisanom standardom pasmine ili koje pokazuju radne sposobnosti koje se mogu dokazati na natjecanjima takve vrste - jer pobjeda isto tako ukazuje na kvalitetu psa. Štenad koja je iz takvog legla nusprodukt je tog nastojanja, ali isto tako i znanja i iskustva takvih uzgajača. Ako psa nabavite iz takvog izvora i vi možete imati mnogo koristi.
Ako čistokrvno štene nabavite na nekom drugom, sumnjivom mjestu, lako se može dogoditi da ćete dobiti bolesna psa nepoželjne naravi - plašljivog ili agresivnog. Takav će vas pas na kraju skupo koštati - potrošit ćete mnogo novaca na veterinare i sudske parnice - a i slomit će vam srce.
Ne zaboravite
Zaključak je ovaj: nikada prije nije bilo toliko komplicirano nabaviti i držati psa, a pogriješiti možete iz nebrojeno mnogo razloga - od toga gdje nabaviti psa, što je jednako važno kao i koju pasminu nabaviti. Za taj posao vam je potrebno mnogo pomoći. Treba vam netko tko će vam objasniti je li ono što vam netko nudi dobro za vas i je li ona osoba koja vam prodaje psa takva da će biti pristupačna kada budete trebali njezin savjet, bilo to za mjesec dana, godinu ili deset godina.
Tu sam vam ja na raspolaganju: želim vam pomoći da pronađete tu pravu osobu ili dobar azil ili društvo za zaštitu životinja u slučaju da želite nabaviti psa mješanca.
četvrtak, 07.04.2011.
Vremena su se promijenila
U današnje vrijeme mnogim je ljudima mnogo teže držati pse nego prije. Prije dvadesetak ili tridesetak godina obitelji u kojima su radila oba roditelja bile su rijetke, dok danas oba roditelja (ili jedini roditelj koji živi s djecom, što je česta pojava u mnogim obiteljima) moraju raditi kako bi sastavili kraj s krajem. Isto tako, mnogi i odgađaju brak i osnivanje obitelji - ili to potpuno odbacuju. To znaći da je većina domova većinu dana praznija više nego ikada i da su ljubimci često jedini koje ćete naći kod kuće. Nekada su mame bile te koje su ostajale kod kuće i s ručkom i kolačima spremno dočekivale djecu koja su se vraćala iz škole - a bile su kod kuće i za obiteljske pse. Koliko se današnji roditelji moraju boriti da bi što više vremena kvalitetno proveli sa svojom djecom, toliko se i današnji vlasnici kućnih ljubimaca moraju truditi za svoju "krznenu dječicu".
Nije se promijenila samo organizacija rada. I zemljište je postalo vrjednije (čitaj: skuplje), pa ljudi rjeđe žive u četvrtima s obiteljskim kućama, a češće u stanovima, dvojnim objektima, zgradama, a kuća u kojima živi samo jedna obitelj sve je manje jer su troškovi održavanja vrlo veliki. Dvorište obiteljske kuće koju su kupili moji djed i baka 1954. godine bilo je toliko veliko da od jednog do drugog kraja nisam mogla dobaciti tenisku lopticu kada sam se igrala sa svojim španijelom. Sada živim u kući kojoj je dvorište tako maleno da psi čekaju da se loptica odbije od ograde pa je tada love - što znači da nekoliko puta tjedno moramo odlaziti u velike šetnje pored jezera ili u pseći park, kako bi se oni mogli dovoljno izjuriti. Ti izleti su divni i njima i meni, ali ipak oduzimaju vrijeme.
Neznalice preporučuju
Reksi i rekreacija
U nekim urbanim područjima (u SAD-u) niknuo je novi biznis, kojim se nudi dnevna briga za pse. To uopće nije besmisleno i hirovito kao što zvuči. Za one koji ne mogu svojim psima pružiti dovoljno kretanja i druženje s drugim psima, ili pak za one koji izbivaju iz kuće dulje nego što njihov pas može izdržati, to je pravi spas. Ako želite doznati postoje li takve mogućnosti u vašoj četvrti, pogledajte oglase u novinama i oglasnicima i upitajte svog veterinara ili instruktora za školovanje pasa zna li nešto o takvom servisu u vašoj blizini.
Neki vlasnici pasa u velikim gradovima takve probleme riješavaju tako što unajmljuju šetaće pasa. Oni izvode pse u dnevne šetnje. No probleme s nedostatkom vremena za šetnju s psom možete riješiti i drukčije. Zaposlite nekog odgovornog klinca iz susjedstva ili nekog umirovljenika (dovoljno vitalnog) da ga izvodi u šetnje ili izmjenjujte tu zadaću s nekim drugim vlasnikom psa s kojim se vaš pas dobro slaže ako radite u suprotnim smjenama. Danas ima toliko mnogo ljubitelja pasa! O važnosti kretanja kod pasa više ćemo govoriti u 12. poglavlju.
srijeda, 06.04.2011.
Dobrodošli u devedesete
Nekada je bilo tako jednostavno nabaviti ljubimca. Vaši roditelji vjerojatno nisu izvodili svu tu "gnjavažu" kada su nabavljali psa. Vaša je mama zapazila dobar oglas u novinama, ili je tatin kolega s posla pričao o leglu koje prodaje ili poklanja. Donedavna su (u SAD-u) rijetko koji pas ili kuja bili kastrirani, tako da ste vrlo lako mogli pronaći štene.
Kada su vaši roditelji odlučili da je vrijeme za nabavu psa, vjerojatno su poveli vas i vašu braću i odveli vas da pogledate neko leglo za koje su čuli, štene koje ste tada doveli kući postalo je savršen pas, vaš najbolji sudrug u igri i nepokolebljiv i vjeran prijatelj sve do vašeg odlaska iz kuće na školovanje. Sve je to savršeno funkcioniralo.
Sada ćete se pitati je li onda doista potreban sav taj trud i muka oko traženja uzgajača i ostalih stvari koje trebate obaviti prije kupnje psa, a koje ću navesti dalje u ovom poglavlju. Znadete koju pasminu želite, pogledate pokoji oglas u novinama, obavite nekoliko telefonskih razgovora i psića dovedete u svoj dom do kraja tjedna. Ako se ne možete odlučiti za pasminu, a izbor ste suzili na dvije ili tri, zašto ne biste otišli u trgovinu životinjama i tamo ih usporedili i izabrali onu koja vam se najviše dopada?
Prije nego što učinite bilo što od navedenog, razmislite koliko se je svijet promijenio, razmislite koliko se razlikuje dom koji možete pružiti svojem psu od onog u vrijeme kada su vaši roditelji nabavljali psa. I psi su se promijenili, posebice čistokrvni, ali o tome ćemo govoriti u odjeljku "Promjenili su se i psi" dalje u ovom poglavlju.
utorak, 05.04.2011.
Uzgajači, azili i ostala mjesta gdje možete nabaviti psa
U ovom poglavlju
- Razlike u nekadašnjem i današnjem načinu života
- Gdje možete nabaviti čistokrvno štene
- Mješanci, odrasli psi i druge alternative
Domaća zadaća je gotova. Odredili ste što vam se sviđa a što ne i dobro ste pogledali koja pasmina ili njen tip odgovara vašem načinu života. (Ako niste vratite se na 1. i 2. poglavlje i tu potražite pomoć). Spremni ste na korak dalje: odabrali ste vrstu psa koju želite a sada ćete birati određenog psa koji pripada toj vrsti i uključiti ga u svoj život.
Gdje ćete ga naći?
Mnogo je načina da dođete do šteneta ili odraslog psa - primjerice, kod uzgajača, u azilima ili prodavaonicama životinja (doduše, u Hrvatskoj su vrlo rijetke). Iako je pronalaženje idealnog psa ponekad teško i traži mnogo vremena, netko negdje ima izvrsnog psa, pa svaki od tih izvora ponekad može biti "pravi". Čak i na manje idealnim mjestima katkad možete naći dobrog ljubimca. No, moguće i vjerojatno su dvije potpuno različite stvari, a vi kao savjestan kupac vjerojatno želite smanjiti rizik i u svoj dom dovesti zdravo štene ili odraslog psa dobre naravi i zdravog temperamenta.
ponedjeljak, 04.04.2011.
A sada, troškovi
Koliko bi trebalo koštati štene ili odrastao pas? Cijene su raznolike: možete proći "badava" ili platiti neku simboličnu cijenu u azilima za pse, napraviti "posao stoljeća" nabavivši čistokrvno pseto bez rodovnice, platiti nekoliko stotina njemačkih maraka za "izložbene" visokokvalitetne pse ili rijetke pse.
Općenito, ako želite samo kvalitetnog ljubimca od nekog boljeg uzgajača cijene se uglavnom kreću od nekoliko stotina do tisuću njemačkih maraka, i to ovisno o sljedećim čimbenicima:
* Pasmine koje imaju malobrojna legla, kao što je slučaj kod velikog broja patuljastih pasmina, mogle bi koštati više jer je manje štenaca u leglu na koje će se podijeliti troškovi oko ispitivanja urođenih nedostataka, putovanja do parnjaka, nadoknade za parenje, brige za ženku za vrijeme skotnosti i za nju i štendan nakon okota.
* Pasmine poput buldoga zahtijevaju visoku razinu veterinarske brige tijekom skotnosti i pri štenjenju, što često uključuje i carski rez, a to također uvećava cijenu štenadi.
* Štenad za koju se može očekivati da će imati mnogo uspjega u natjecanjima kao što su izložbe pasa, natjecanja u radu i slično, skuplja su jer su to dodatne pogodnosti, jednako kao što je i automobil s dodatnom opremom skuplji od osnovne inačice.
Imajte na umu da ugledni uzgajači uzgajaju pse nadajući se da će poboljšati vlastitu liniju, a time i samu pasminu koju uzgajaju, no ponajprije žele da sva njihova štenad bude zdrav i dobar pratilac budućih vlasnika. Većina štenaca postaje kućnim ljubimcima a manje ih postaje izložbenim psima, pa stoga dobar uzgajač želi da svi budu sretni i dobro njegovani. Ako želite platiti manje, razmislite o ovome: one stvari po kojima se razlikuje birano ("najbolje") štene - što može biti nešto toliko malo uočljivo poput rasporeda točkica na dalmatinskom psu - vama uopće ne mora biti važno ako želite samo životinju za društvo. Upućeni uzgajač zna objasniti te razlike, a i vi se možete uputiti ako pročitate standard te pasmine.
Tehničke stvari
Plati... plati... plati
Najviše ćete potrošiti na uzdržavanje psa. Ako želite ispravno držati svojeg psa - pružiti mu dobru ishranu, nabaviti osnovnu opremu, pružiti mu preventivnu veterinarsku skrb, voditi ga sa sobom na ljetovanje ili ga tada ostaviti u penzionu za ljubimce - potrošit ćete bar nekoliko tisuća kuna godišnje, pa i do nekoliko puta više ako imate psa koji teži pedesetak kilograma i pojede toliko da bi time mogli nahraniti i nekoliko manjih pasa. Dodajte tome hitne veterinarske intervencije i potpuno nepotrebne, ali s radošću nabavljene stvarčice poput kaputića, ludih ogrlica, mekih krevetića ljupkog dizajna, sličica sa svetim Nikolom, kišobrana sa pasminskim obilježjima i drugih gluparija, shvatit ćete da pas ima velik udio u vašem kućnom budžetu. Stoga morate imati na umu koliko će vas koštati pas kojega nabavljate.
I na kraju ono najvažnije. Bez obzira na to jeste li nabavili čistokrvnog psa ili mješanca, uzeli ga u azilu ili na izložbi pasa, novac koji ste potrošili ne može se mjeriti s ljubavlju koju vam vaš pas pruža.
nedjelja, 03.04.2011.
Mužjaka ili ženku?
Jesu li mužjaci ili ženke bolji kućni ljubimci? Na ovo pitanje nema pravog odgovora, pa većina ljudi bira prema vlastitim sklonostima. Ipak biste trebali uzeti u obzir neke razlike, jer kastracija ne čini mužjake i ženke jednakima.
Pretraživač
Ako ne planirate kastrirati svog ljubimca (o tome više u 13. poglavlju), razlika je još veća. Ženke su češće mušićave, a mužjaci, iako stabilnijeg temperamenta, mogu vas neprestano ljutiti iskazivanjem svojih "muških" aktivnosti poput bježanja za "curama", dizanja noge, želje za dominiranjem i zaštite teritorija.
S druge strane, nekastrirane ženke dva puta godišnje ulaze u razdoblje tjeranja koji traje nekoliko tjedana, a tijekom kojeg morate biti spremni stoički podnijeti zbrku koju stvara gomila "udvarača" koja čeka pred vašom kućom. Nekastrirani mužjaci mogu u tom razdoblju biti vrlo neposlušni i uopće ne obračati pažnju na svoje vlasnike. Isto se tako može dogoditi da će tada izazivati vaše vodstvo (ili nekog drugog). Istraživanja su pokazala da su napadi na djecu najčešći kod mladih nekastriranih mužjaka. Kastriranje donekle izjednačuje dva spola. Ženke postaju emocionalno stabilnije, a mužjaci su manje ratoborni ili manje skloni lutanju. No razlike i dalje postoje.
U nekim su pasminama mužjaci prilično krupniji od ženki - čak i do 10 ili 15 kg teži i 5 do 7 centimetara viši. Stoga u literaturi pomno proučite opise pasmina koje vas zanimaju. Tamo biste trebali dobiti predodžbu o veličini psa koju možete očekivati.
Druge razlike je dosta teško opisati. U dominantnijim pasminama, poput rotvajlera, ženka može biti dražesnija i više sklona pokoravanju. Kod plahe i suzdržljive pasmine kao što je šetlandski ovčar, mužjak može biti otvoreniji i druželjubiviji. Kod nekih pasmina razlika se gotovo i ne može uočiti, kao što je slučaj sa zlatnim retriverom.
Savjet
Bolje je koncentrirati se na to koju pasminu ili njen tip odabrati nego na spol, jer će najžešća ženka neke otvorene i druželjubive pasmine vjerojatno biti mačji kašalj prema najblažoj ženki pasmine koja se želi nametnuti i dominirati. Razgovor s uzornim uzgajačima vam može prilično dobro razjasniti sliku, i to ne samo o tome koliko se razlikuju spolovi u pasminama, već i u pojedinim uzgojnim linijama.
Samo za zabavu
Kod nekih ljudi odabir određenog spola dolazi iz praktičnih razloga. Mužjaci obično uništavaju raslinje jer na njih dižu nogu i rade pi-pi, ženke iz iste nužde uništavaju lijepo uređene travnjake (one to rade čučeći). Iako ima i mužjaka koji "to" rade čučeći a i ženki koje podižu nogu (zamislite si taj obrat u ljudskom rodu), općenito vrijedi navedeno pravilo. O problemima s okolišem i psima razglabat ćemo u 18. poglavlju.
subota, 02.04.2011.
Štene ili odraslog psa?
Prednosti nabave šteneta su očite. Oni su predivni, slatki i umiljati. Pogled na njih tjera vas da se smiješite. Štene je gotovo besprijekorno biće s kojim možete raditi tako da ga izvrsno uklopite u svoju obitelj. Vaša obitelj bit će jedino do čega će mu biti stalo, sve dok budete obavljali svoj dio obveza. No i nabavka odraslog psa ima neke prednosti. Možete ih jeftinije nabaviti, a i troškovi za odraslog psa su manji, jer je već kao štene dobio sva cijepiva, sredstva za čišćenje od nametnika itd. Ako pažljivo odaberete, možete pronaći odraslog psa koji ima dobar kućni odgoj ili je čak već prošao i određene faze školovanja.
Pa zašto onda ljudi radije uzimaju štence? Najvažniji razlog je taj što vjeruju da se starije siroče neće moći tako dobro (kao štene) vezati za novu obitelj. To je zacijelo točno ako psa držite u ograđenom prostoru u pozadini dvorišta gdje neće imati nikakav kontakt s ljudima. No, ako ga lijepo primite u svoj dom, vezat će se uz vas jednako kao i štene od sedam tjedana koje ste odveli od njegove majke. Neki čak tvrde da ta veza može biti još jača jer je siroto pseto "svašta prošlo" pa shvaća koliko je kod vas sretno.
Ne mogu to sa sigurnošću tvrditi, ali vidjela sam mnoge primjere i jednih i drugih slučajeva. (A i kod kuće imam i jednog i drugog.) Kakvoća ljubavi kakvu oni pokazuju svojim vlasnicima - a i vlasnici njima - potpuno je jednaka.
Štene je dobar izbor ako imate dovoljno vremena, strpljenja i dovoljno ste fleksibilni - da ne spominjem smisao za humor - da biste mogli izaći na kraj s psećim djetinjstvom i adolescencijom. Ne postoje prečaci u tom razdoblju podizanja šteneta. Pod tim podrazumijevam izlaske na pi-pi i ka-ka u tri sata poslije ponoći, sažvakane noge stola, poderane nogavice hlača, stotine sati provedenih u igranju i još toliko u odgoju. I do samog kraja nikada zapravo ne znate što će iz toga ispasti (dok ne odraste), što je posebno točno kod beba-mješanaca, od kojih mnogi ispadnu veći ili pak manji nego što je bilo tko u azilu i očekivao.
Djetinjstvo psića predivna je avantura, puna iznenađenja i užitaka, ali nije za one koji nemaju dovoljno vremena. Ako se uopće ne budete trudili, mogli biste završiti s psom koji vas doslovce izluđuje - ili onim kojeg ćete na kraju odvesti u azil jer ga više nećete moći podnositi.
Odrasli psi su na lošem glasu, ali često bez razloga. Nisu li odrasli psi koji se nude na posvojenje obično oni koje su drugi ljudi dali jer s njima nisu više mogli izdržati? Je li pametno prihvatiti takvog psa? To, naravno, ovisi o psu. Prednost je ova: s obzirom na to da je u svakom odnosu s psom potrebno razdoblje prilagodbe, ono je kraće s odraslim psom.
Pretraživać
Odrastao pas je prošao burno razdoblje adolescencije i ustalio svoju osobnost - bilo lošu ili dobru. To ne znači da ga se ne može školovati - svim psima, mladima i odraslima koristi školovanje - no na osobnost odraslog psa ne možete toliko utjecati koliko kod mladog. Ako imate štene koje je sklono plašljivosti ili agresivnosti, možete učiniti mnogo stvari kojima ćete spriječiti takvo ponašanje (više o tome pročitajte u 6. poglavlju). Ako pak imate plašljivog ili agresivnog odraslog psa, šanse su vam mnogo manje, a ponekad je i nemoguće otkloniti takve probleme. Stoga, ako razmišljate o odraslom psu, ne dopustite da vas shrva neka tužna priča i velike crne oči.
Odrastao pas je izvrstan izbor za one ljude kojih veći dio dana nema kod kuće; za umirovljenike koji vole pseće društvo, ali nemaju dovoljno energije za štene; za nekoga tko želi učiniti dobro djelo i dobrom psu dati još jednu šansu.
Toliko je odraslih pasa koji zaslužuju još jednu šansu - i mješanaca i čistokrvnih, umirovljenih službenih, spasilačkih pasa i izložbenih pasa; pasa čiji vlasnici su umrli, preselili se ili rastali; pasa koji ne traže ništa drugo psim da nekom pripadaju.
Sve ovo vrijeme dok sam pisala o psima, pratila sam mnoge psiće koji su odrasli i nestali jer su ih ljudi koji su ih nabavili to učinili zbog emocija, a ne iz razumnih razloga. Pažljivo razmotrite svoju situaciju, i ako iskreno smatrate da niste spremni na godinu dana štenetovih lakrdija, uzmite odraslog psa.
petak, 01.04.2011.
Odluke, odluke
Vjerojatno već imate na umu dvije ili više pasmina ili barem mislite o psu određenih karakteristika - velikom, malom, dugodlakom, kratkodlakom. No, prije nego što krenete u potragu za svojim ljubimcem, razmislite o još nekoliko pojedinosti. Koja dob psa vam najviše odgovara? Koji spol? I na kraju, koliko će vas to sve stajati?
Oprez
Ljudima koji žele, primjerice, labradora jer "naša je obitelj uvijek imala labradora", koji automatski odabiru štene ili uvijek biraju mužjaka (ili ženku) i nisu fleksibilni što se tiće cijene, na takav način može promaći neki jako dobar pas.
Otvoreno pristupite razmišljanju i stavite na stranu mutnu sliku vašeg idealnog psa, dok ne razmotrite doslovce sve čimbenike.
